Maska Theatre in Rzeszow, Poljska
Jako mi se svidjelo, glumci su iz Poljske. Predstava je opet kasnila. Bila je odlična, ali je mogla trajati kraće, išli su u prevelike detalje. Osim toga sve super. Prolazak vremena je jako dobro prikazan. Moglo je biti manje teksta zato što je na poljskom. Sve u svemu odlično, svakako je preporučam.
Sonja Dušek, 13
Poljska predstava o istinitom događaju iz Japana. Trajanje predstave bilo predugo, ali je lutka psa bila baš cool. Veza između psa i čovjeka me malo uznemirila. Kraj je bio tužan.
Ena Kovač, 12
Meni je predstava Hachiko u početku bila jako je dobra, a u kraju jako je tužna, predstava o Hachiku i njegovom vlasniku. Žive jako veselo svoj život, ali na kraju se vlasnik od Hachika razbolio i umro.
Šimun Marinov, 9
Predstava Hachiko bila je super zabavna i jako dobra. Bilo mi je super i glumci su bili super pripremljeni, a najsretnija sam što sam išla na tu predstavu i moj najdraži lik je Hachiko i profesor.
Marijeta Junaković, 10
Predstava Hachiko predstava je prema filmu Hachiko koji su svi očito gledali ili čuli za njega osim mene. Ispalo je da živim ispod kamena. Znam da je film tužan, ali ovo NIJE tužno. Cijelo vrijeme pričaju na poljskom jer im je to zvučalo kao da bi djeca mogla razumjeti. Jedini put kada sam zaplakao na film je kada Doby u Harryju Potteru. Publika je cijelo vrijeme odlazila i stolice su brujale. Nepristojno! Predstava mi je bila srednja žalost, ali ću pogledati film u budućnosti i probati se ne rasplakati.
Andrej Huljev, 12
Predstava mi je bila vrlo dobra. Uglavnom sam je razumio, bila je na poljskom. Gledao sam film i bio je totalno drugačiji od predstave. Pohvalio bi glumicu psa jer se vrlo dobro kretala. Scenografija je bila izvrsna. Izgledala je stereotipna japanska kuća. I kostimografija je stereotipna.
Jakov Marinković, 12
Ova predstava govori o vlasniku koji umre, ali njegov pas ga svaki dan čeka na stanici. Predstava je bila tužna. Glumci su bili iz Poljske pa se malo manje razumjelo što su govorili, ali gluma je bila dobra. Ova priča istinita i u Japanu ima kip na psa Hachika. Dok sam gledala ovu predstavu osjećala sam se tužno. Publici se svidjela predstava i mislim da su bili zadovoljni. Ja sam malo plakala zato što je na kraju predstave sretan završetak, a taj pas je svašta prošao bez svoga vlasnika.
Filipa Žonja, 12
Ne znam što bih rekla… Predstava nije ni izvrsna, ali bome nije ni grozna. Priča je jako dirljiva. Govori o odnosu između vlasnika i psa. Pas Hachiko svakog dana otpratio je svog vlasnika profesora, do željezničke stanice. Međusobno su se jako voljeli i poštovali. Jednog dana kad je Hachiko došao po profesora, nije ga bilo. Predstava dolazi iz Poljske i jako je dobro osmišljena. Vjerujem da bi se mogla skratiti za jedno pola sata. Ovog puta me poljski nije smetao jer je pripovjedač sve objasnio na hrvatskom. Najtužnije mi je bilo kad je Hachiko stalno čekao svog vlasnika, ali je na kraju preminuo na istom mjestu gdje ga je čekao. Na kraju su njih dvoje završili zajedno u raju. Cijela predstava me je jako dirnula. Svakako, ovu predstavu i ovaj film ne bih nikome preporučila samo zato što je pretužna.
Nola Zlački, 12
U četvrtak, 27.6.2024., sam bila na predstavi Hachiko. S obzirom da je predstava poljska nisam razumjela temu radnje, ali u tome mi je pomogao pripovijedač koji je objašnjavao radnju svake scene na hrvatskom jeziku. Predstava je bila jako emotivna, a zapravo se radi o psu Hachiku nakon smrti svog vlasnika koji zbog srčanog udara ugine. Pas je prije polaska svog vlasnika na posao osjetio je da će se nešto loše dogoditi, pa ga je pokušao spriječiti da ode na posao. Kako je osjetio, tako se dogodilo. Vlasnik je umro, a pas je uginuo nakon svakodnevnog traganja nade i čekanja za svojim vlasnikom. Ova predstava mi je bila najbolja do sada, unatoč poljskom jeziku kvaliteta predstave je bila izvanredna.
Iris Huljev, 13
Hachiko je emotivna predstava o neobičnom, ali predivnom prijateljstvu između profesora i njegovog psa Hachika. Svakog dana Hachiko prati svog vlasnika do željezničke stanice i dočekuje ga nakon posla na istome mjestu. Jednog dana vlasnik će otići na posao, no neće se vratiti, a Hachiko će narednih devet godina svakog dana u isto vrijeme na isto mjesto dolaziti iznova dok jednog dana ne ugine od hladnoće. Predstava je izvedena na poljskom jeziku što je doprinjelo sveukupnom doživljaju predstave i dalo joj dodatni šarm. Izvedba me doista iznenadila, od talentiranih glumaca do vizualnih i zvučnih efekata. Ostala sam dirnuta i svakako preporučujem predstavu svim uzrastima, jer je predivna priča koja će vas taknuti u srce.
Lora Žaja, 14
Ova predstava je napravljena po istinitom događaju koji se dogodio prije malo više od 100 godina. Pas Hachiko je jako zavolio svog gospodara. Kad mu gospodar umre on ga još 10 godina čeka da se vrati sve dok i on ne umre. Po ovom događaju je snimljen film pa sam, iako je predstava bila na poljskom, pošto sam pogledala taj film znala o čemu se radi i što se događalo. Film je imao sretan kraj jer se na kraju Hachiko i njegov gospodar nađu na nebu. Ova predstava je bila vrlo emotivna i preporučila bih je svima. Mene je oduševila i mogla bih je pogledati još bezbroj puta.
Mara Lokas 11 godina
Predstava Hachico bila je super zabavna i jako dobra. Bilo mi je super i glumci su bili super pripremljeni. Najsretnija sam što sam išla na tu predstavu i moj najdraži lik je Hachiko i profesor.
Marijeta Junaković, 10
Kapa do poda! Od priče do izvedbe koja je svima budila osjećaje. Bilo je dirljivo. Jako! Iako je bilo poljski, divno. Uspio sam razumjeti poneku rečenicu i jako puno riječi. Sve su to slavenski jezici. Sve u svemu lijepo, prelijepo, divno. Ne znam više što reći. Ostavila me je bez teksta. Moram još nadodati da mi je u 10 godina mog života ovo u top 5 najboljih predstava.
Dino Gnjidić Klarić, 10
Ova predstava mi je bila posebna. Taknula me, nikad nisam mislila da prijateljstvo između psa i čovjeka može biti tako blisko. Ja sam počela plakati na predstavi. Suosjećala sam s Hachikom i u nekom dijelu predstave sam razumjela žrtvu psa, kako je svaki dan išao na kolodvor i čekao profesora kroz svu onu gužvu. Dušu sam isplakala. Naježila sam se kad je snijeg počeo. Hachikov zadnji snijeg na zemlji i prvi na nebu.
Barbara Bujas, 12
Ova predstava mi je u početku bila dosadna jer nisam ništa razumjela jer je bilo na poljskom jeziku. Kasnije mi je bila dobra jer sam razumjela što se događalo. Kraj mi se nije svidio jer je profesor umro, ali mi se svidjelo kad je pas umro onda su se sreli u raju. Sve u svemu bilo je dobro, samo što pola toga nisam razumjela.
Petra Pažanin 12
Predstava mi se svidjela. Bila je super i malo tužna. Predstava je odglumljena po stvarnom događaju. Kraj predstave je na kraju bio sretan jer je su se pas i vlasnik pronašli u raju. Fascinantan mi je Hachiko. Imao je običaj da otprati vlasnika do vlaka i da ga čeka kad dođe s posla, taj običaj nastavio je raditi 10 godina nakon vlasnikove smrti. Zanima me zašto i kako je pas znao da treba zadržati vlasnika kako bi se igrali loptom. Bilo je jako puno ljudi kao i uvijek i nadam se da se svima svidjela.
Aleksandar Kolar, 11
Predstava nije bila loša, ali mi je na trenutke bila malo naporno. Neke scene su nepotrebno odužili kao npr. kraj predstave. Kostimografija i scenografija mi je bila odlična za razliku od nepotrebnog produživanja scena. Ova predstava je definitivno za ljubitelja životinja.
Natali Vrlika, 14
Meni je bila predstava na početku dosadna, ali je postala dobra. Na kraju je bila malo tužna predstava, ali ne pretužna da zaplačem. Došlo mi je da odem od početka filma, ali nisam. Najbolji dio je ipak bio kad je Dino pretrčao pola pozornica.
Frana Skert, 11
Presdstava je u globalu bila dobra, ali je bilo nekoliko elemenata koji mi se nisu svidjeli. U puno trenutaka je bila nejasna, mislim da je to zbog toga što nismo mogli razumjeti većinu konverzacija. Traje bio nepotrebno dugo i prikazuje dijelove koji nisu bili vrlo bitni. Nije se svidjela ni većini publike.
Fran Tununković, 15
Imala sam ogromna očekivanja jer obožavam pse i sva su mi se očekivanja ispunila. Iako je bila na poljskom uopće mi nije smetalo jer se sve što se skužiti trebalo prenijelo mimikom lica i tijela i načinom govora to jest intonacijom glasa. Iako meni osobno nije ali imam dojam da je publika zamjerila to što je predstava bila na poljskom ali bi im savjetovala da pogledaju zašto im je karta prije nego što je nabave. Svakako to je krivica organizatora festivala, a ne ove kazališne kuće. Obožavam pse, obožavam pse. Ovo je najbolja predstava koje sam ikad gledala. Kostimi i lutke bili su odlični. Volim pse.
Nika Silov, 14
