Na krcatoj Ljetnoj pozornici sam jučer imala priliku pogledati vjerojatno najuzbudljiviju verziju Šenoine povjestice “Postolar i vrag”.
Iako je predstava imala svojih mana, primjerice loše ozvučenje (glumci su bili bez mikrofona), bilo je puno više dobrih strana koje su na kraju prevagnule. Glede publike, sve je bilo krcato, od bočnih skala do same scene. To je jedan od faktora koji je pridonio činjenici da sam sjedila na sredini gledališta, a svaku drugu riječ nisam čula.
Povjestica je izvedena na originalan način koji je zbog svoje osebujnosti dosta odstupao od originala. Tako je Vrag pjevao, imao smotane radnice, a i sam po sebi bio karakterno osebujan. Predstava je dosegla neviđeni vrhunac kada se Vrag popeo na balkon Gradske vijećnice i počeo bacati lažni papirnati novac. U jednom su trenu djeca automatski napustila svoja mjesta i tijekom same predstave počela pomahnitalo trčati u potrazi za novcem. U tom je trenu nastao uistinu kaos jer su na pozornici bili resplesani glumci, pomahnitala djeca i članovi festivalske službe koji su bili u “lovu na djecu”.
Sve skupa je jako brzo eskaliralo i jednom riječju bilo – nevjerojatno! Važno za napomenuti je i da su glumci odradili cijelu plesnu točku (tijekom koje se sve izdogađalo) do kraja i bili u potpunosti profesionalni unatoč nipošto predviđenim okolnostima. Sve u svemu predstava je jučer bila osvježenje po svim kriterijima!
Maja Vrbičić (16)
