HNK u Šibeniku
Teatar Poco Loco, Zagreb i Gradsko kazalište lutaka Split
Ova predstava, napisana po istoimenoj knjizi, bila je bolja nego što sam mislila da će biti. Prati pustolovine Splićanke Nastje i njezinog čudnovatog susjedstva kroz pjesme i polulutkarsku/poluigranu izvedbu. Preporučujem vam da pročitate i knjigu ako vam se predstava svidjela, jer ja ću ju sigurno pročitati opet. Top predstava! Točno ono što festivalu treba.
Karla Kulušić, 12
Ovo je najbolja predstava dosad! Lutkarski rekviziti su bili fantastični. Predstava je bila jako komična i zanimljiva. Pošteno sam se nasmijao, jer je stvarno bilo fora koje su bile odlične. Glumci su uživali dok su izvodili predstavu. Pjesme su bile jako smiješne. Splitski izrazi su se često ponavljali što mi se previše dopalo, jer dugo nismo čuli takve izraze na MDF-u, kao npr. bičve, francete itd… ovi koji nisu išli propustili su odličnu lutkarsko-dramsku predstavu.
Šimun Marinov, 11
Danas se u kazalištu održala predstava Pita moja mama imate li jedno jaje. Jako mi se svidjela. Glavni lik djevojčica nas živi u zgradi u kojoj je ona jedino dijete. S obzirom na to da se nema s kime igrati zamišlja emisiju o sebi i svojim susjedima. U svakoj „emisiji” ona bude junak i spasi ljude od njenih susjeda. Mlađa djeca za koju je namijenjena ova predstava su sigurno puno naučila iz nje. Meni se posebno svidjelo to što su glumci govorili na dalmatinskom dijalektu. Predstavu su pratile pjesme koje su mi jako brzo ušle u glavu.
Lucija Rudan, 12
Za predstavu u kazalištu ovo je nadmašilo sva očekivanja. Ovo je najkreativnija scenografija koju sam ikad vidio. Sve je napravljeno u obliku velikih skica ili dječjih crteža. Miješanje lutkarstva i glume jako je domišljato te poboljšava komični aspekt predstave. Cijela je predstava napravljena u obliku nekih kratkih, komičnih anegdota te je po tome i posebna. Ali ipak, ispod te komične kore, predstava nam pokazuje klasične dalmatinske stereotipe kao što su: strašljiva baba, lini ljudi i babe koje lažu čim zinu. Baš zbog tih posebnosti ova predstava moj favorit. Također, korištenje splitskog dijalekta daje osjećaj autentičnosti, možda je to samo meni, jer mi je splitski dijalekt nekako blizak i drag. Eto, kako bi Splićani rekli, predstava je bila baza!
Andrej Huljev, 13
Šaljiva produkcija Gradskog kazališta lutaka Split i zagrebačkog Teatra Poco Loco prati djevojčicu Nastju, malu Splićanku koja rješava probleme nastalih zbog njenih susjeda. Predstava je neizmjerno duhovita i zabavna, prepuna dalmatinskim žargonima i trenucima koji su bez sumnje jako bliski velikoj većini. Publika je vidljivo uživala u izvedbi te mogu sa sigurnošću reći da su glumci osvojili srca cijele publike.
Iva Barnaba, 17
Predstava je kao mjuzikl, što je vjerovatno i bila. Stalno su pjevali neke pjesme i pričali u isti glas. Zato nisam mogla shvatiti pola radnje te nisam čula imena likova. Jako brzo sam izgubila interes, pa sam bezvoljno pokušavala pratiti radnju. Mlađa djeca, po onome što sam vidjela, jako su uživala i stalno se smijala. Jedina stvar koja mi se svidjela bile su pjesme. Naravno glumci (manjina) nisu znali pjevati pa sam se na pola pjesama smijala. Da mogu, opet bih gledala predstavu, ali bi sa sobom povela mlađeg rođaka ili sestru (zabave radi).
Mihaela Barin, 11
Predstava Pita moja mama imate li jedno jaje bila je dobra. Mislim da je bila zanimljiva maloj djeci. Predstava se radila o susjedstvu djevojčice Nastje. Predstava mi je polovično ispunila očekivanja. Nije mi bilo dobro to što nisam imala dobar pogled.
Tea Rude, 11
Današnja predstava mi je bila dosadna. Bila mi je dosadna jer je bila za malu djecu. Cijelo vrijeme su puštali dječje pjesme. Iskreno očekivala sam da će predstava biti zanimljivija. I još jedan razlog zašto mi se ne sviđa je zato što je pogled bio loš.
Kiara Bursać, 10
Ako vam je do smijeha i uživanja u zaraznim pjesmama, definitivno pogledajte ovu predstavu! Radi se o djevojčici i njezinim susjedima. Ne mogu reći da predstava ima mana. Jako sam uživala u šalama i pjesmama. Nisam pročitala knjigu po kojoj je napisana ova predstava, ali sa samopouzdanjem mogu reći da ću je nakon gledanja ove predstave definitivno posuditi iz knjižnice. Najdraži lik mi je definitivno susjed Božo i njegova slavna rečenica: “E’o sa’ ću”. Sviđa mi se što su likovi prikazani na način publiku može povezati s likovima i mogu se naći na njihovom mjestu. Ovakvih predstava nema dovoljno te bi voljela da se vrati iduće godine na festival.
Maja Dubravica, 14
Asti š’a je men’ ovo bilo dobro. Toliko sam se ismijala i zabavila. Sve se vrti oko jednog, ma najboljeg splitskog kvarta. U svakoj situaciji, od susjeda Bože, do koke Anđelke, mogla sam pronaći svoju familiju. Svaki smij’ bija je ko pisan po mojoj familiji, možda zato šta je veći dio nje, zapravo iz najboljeg grada, grada Splita. Nakon ove predstave sigurno ću pročitati i knjigu!
Marieti Pavić, 14
