Nakon dvosatnog čekanja da jedna od voditeljica ‘uhvati’ malo vremena i za mene, uspjela sam saznati nešto o radionici tj. dobiti odgovore na neka od mojih pitanja.
Ne bi to bilo to da sam otišla samo na jednu radionicu. Nakon dvosatnog čekanja da jedna od voditeljica ‘uhvati’ malo vremena i za mene, uspjela sam saznati nešto o radionici tj. dobiti odgovore na neka od mojih pitanja. Kaže se da u svemu postoji nešto pozitivno, pa osim što sam potrošila više vremena nego san očekivala, barem sam pogledala kako djeca rade te popričala sa simpatičnim i vrijednim asistenticama. Naime, uz voditeljice Antoniju Anić, Martinu Vukšić i Mariju Burazer u ovoj radionici s djecom još rade i tri cure koje pomažu voditeljicama u upućivanju djece što da rade.
Ova radionica se odvija na Dobriću gdje se svaki dan u vremenu između 9 i 11 sati skupi velik broj djece. U radionicu se prijavilo 108 djece, ali to nije konačan broj jer se taj popis svakim danom povećava. Iako njih šest radi s djecom opet se, zbog prevelikog broja djece, ne uspiju dovoljno posvetiti svakom djetetu pa ih ‘spasi’ pokoji roditelj koji ostane sa svojim djetetom. Voditeljice ove radionice po zanimanju su odgojiteljice te kažu kako se ovaj posao na festivalu ne razlikuje puno od posla u vrtiću. Jedina razlika je broj djece, ali kako je i njih više onda ni to nije velik problem.
Radionica želi pokazati ‘kako se putovalo djetinjstvom prije lajkanja’, tj. kako su se djeca zabavljala dok nije bilo tehnologije. Djelovanje radionice sastoji se od dva dijela, izrada vjetrenjača te izrada zmajeva. Prvo što su djeca radila je to da su ukrašavala kutije koje će im trebati za instalaciju koju će napraviti kada budu izlagali sve što su napravili u radionici. Nakon kutija, na red su došli zmajevi, koje, moram priznati nije uopće jednostavno napraviti. Iznenadili su me mališani koliko spretno vladaju škarama, ljepilom i kolažom te temperama. U izradi zmajeva koristili su više likovnih tehnika: od tvrđeg papira se napravio plašt zmaja koji su djeca obojila te su s vanjske strane plašt ukrasili šarenim kolažom, kostur su napravili od plastičnih slamki raznih boja koje su zakačili klamericom te su na sve to zakačili konopac kojim se drži zmaj kada ga se pušta u zrak.
U radionici sudjeluju djeca do navršene sedme godine života. Cijeli trg je bio prekriven najlonom kako bi djeca imala dovoljno mjesta za izradu svojih zmajeva i vjetrenjača. Šarenilo je prekrio Dobrić, u obližnjim ulicama se čuo dječji smijeh, sve je bilo veselo i zabavno što se ponajviše svidjelo turistima koji su tuda prolazili. Njima je sve to bilo neobično, slučajno sam načula kako im je žao što i kod njih nema nešto ovakvo jer misle kako bi to bilo super za djecu, da djeca tu mogu mnogo toga naučiti. Mislim da bi i kod nas trebalo više ovakvih stvari biti ali i onda kada nije u tijeku Festival, ali sumnjam da će išta od toga biti…
Predstavljanje rada ove radionice održat će se 6. srpnja na Dobriću gdje će se na vrlo interesantan način prikazati sve ono što su djeca u ova dva tjedna festivala napravila na toj radionici.
Željana Karega
