Samim dolaskom na predstavu kod 4 bunara, moglo se osjetiti da se festival polako bliži kraju. Publika više nije bila onako mnogobrojna kao proteklih dana, upravo suprotno, vrlo mali broj ljudi, pogotovo djece, se pojavio na sinoćnjoj predstavi.
Predzadnji dan festivala i moj zadnji tekst na ovogodišnjem MDF-u. U ovom svom posljednjem tekstu izvijestit ću vas o lutkarskoj predstavi “Kolač prijateljstva” te se i na kraju osvrnuti na sami festival. Dakle, “Kolač prijateljstva” je izvedba mladih lutkara iz Koprivnice, a radi se o vili Pekmezi koja poziva ježa i medvjedića na kolače te to postaje njihov kolač prijateljstva. Veseli lutkari su svojom predstavom zabavili manju skupinu od svega nekih 10-ak mališana koji su pozorno i s velikim zanimanjem pratili tijek predstave.
Samim dolaskom na predstavu kod 4 bunara, moglo se osjetiti da se festival polako bliži kraju. Publika više nije bila onako mnogobrojna kao proteklih dana, upravo suprotno, vrlo mali broj ljudi, pogotovo djece, se pojavio na sinoćnjoj predstavi. No, u svakom slučaju, predstava je bila sasvim pristojna i ono malo djece što je bilo je svakako uveselila. A što se tiče samog festivala, ovaj 53. MDF je bio također sasvim u redu.
Ove godine sam najviše pisala o događanjima i predstavama na trgovima i ulicama tako da sam praktički doktorirala trgove i ulice te sam na vlastitoj koži osjetila da festival nije, kako sam to i sama jednom rekla u uvodniku ovogodišnjeg Biltena, samo u kazalištu, na Ljetnoj ili na Gorici, već u svakom kutu grada. I stvarno se ne kaže bezveze da je Šibenik u ova dva tjedna grad djece, već to i jest tako. MDF svoj djeci svijeta otvara vrata mašte, veselja i zabave. Stoga ću ovaj tekst završiti stihovima jedne od pjesama festivalskog zbora “Zdravo maleni” : “Djeco cijelog svijeta Šibenik vas voli!”
Do sljedeće godine…
Ivana Čičmir
