Dok pripovjedačica Jasna Held sjedi na Dobriću i očekuje dolazak Kičmatransa s mikrofonom i zvučnicima, nailaze dva momka te njihov voditelj…
Dok pripovjedačica Jasna Held sjedi na Dobriću i očekuje dolazak Kičmatransa s mikrofonom i zvučnicima, nailaze dva momka te njihov voditelj. Jedan od njih odahne nakon naslanjanja zvučnika na predviđeno mjesto, ali to nije dugo potrajalo. Nakon kratkog vremena, njihov voditelj shvaća kako nemaju priključak za struju, okreće se još jednom oko sebe u potrazi za utičnicom, ali nakon neuspješnog traženja lagano odmahuje rukom uz rečenicu: ‘Ma nema veze.’ Uvidjevši to, taj je momak odmah problijedio, uhvatio zvučnik te krenuo tamo odakle je i došao. Iz sažaljenja prema tom momku voljela bih da tehnika sljedeći put na vrijeme provjeri imaju li sve što im je potrebno, jer vjerujem da nije nimalo lagano nositi zvučnike po gradu.
Iz nekog, meni nepoznatog razloga, na Pripovijedanje bajki i priča nije došao velik broj ljudi. Na početku je tu bilo samo nekoliko mališana, njihovih roditelja i djelatnika festivala, ali kako je program odmicao sve se veći broj ljudi okupljao na trgu. Pripovjedačica je program započela svojim predstavljanjem pa nam je rekla kako je iz Dubrovnika, njezino zanimanje je ‘pripovjedačica narodnih priča’ te kako je ona jedina kod nas koja se time bavi. Ispričala nam je dvije priče, svaku zanimljivu na svoj način i s jedinstvenom poukom.
‘Odakle sol u moru?’, Jasna je upitala djecu prije nego je počela pričati priču. Ispričala nam je kako, dok je bila mala, uvijek je razmišljala o tome. Kroz djetinjstvo je dobivala mnogo odgovora na to pitanje, ali nijedan joj se nije svidio koliko i ovaj koji nudi ispričana priča. Ona nam govori o dva brata, bogatašu i siromahu, koji nisu bili u dobrim odnosima. Jednog dana siromašni odlazi do bogatog da bi ga zamolio da mu da nešto za jelo, jer su njegova djeca pothranjena. Jedini način da to dobije je da s time ode k vragu, što ovaj i učini. Siromah, na putu prema vragu, susreće starog mudraca koji mu govori da u vraga treba uzeti mlin koji melje sve što vlasnik poželi, on to učini te se na taj način obogati. Taj mlin putuje kroz razne ruke, njegova pustolovina završava na jednom brodu gdje se potapa zajedno sa njim, ali bez da prestane proizvoditi sol. To je odgovor na pitanje postavljeno na početku, jedini odgovor koji pripovjedačica prihvaća, ‘Sol se proizvodi na dnu mora, od tada pa do vječnosti će se proizvoditi, jer nitko ne zna način na koji se mlin gasi.’
Druga priča koju nam je odlučila ispričati govorila je o majci i sinu Jacku koji su bili siromašni, silom prilika su morali prodati kravu koja im je bila jedina ‘slamka spasa’. Na putu prema tržnici, gdje ju je mali Jack trebao prodati, susreo je staricu koja mu je za kravu dala pet zrna čarobnog graha. Grah, koji je narastao do neba, vodio je u neki drugi svijet, u svijet gdje on saznaje razlog očeve smrti i odlazi se osvetiti. Tri puta ulazi u ljudožderovu kuću te ga svaki put pljačka. Smatra kako je to jedini i najjednostavniji način da osveti očevu smrt. Div, odnosno ljudožder umire kada mu Jack sasiječe grah niz koji se on spuštao, on se od siline udarca raspada te umire istog trenutka.
Obje priče imaju neku pouku koju je svako dijete samo za sebe trebalo izvući. Iako su se na početku dvoumila trebaju li ostati ili ne, na kraju pripovijedanja djeca nisu htjela otići, od Jasne su tražili da im ispriča još priča, ali im je ona rekla kako to ne može već da sljedeću večer opet dođu, na isto mjesto i u isto vrijeme, ona će biti tu spremna da im ispriča još mnogo zanimljivih bajki.
Željana Karega
