Nova tema! Ukinuto je ograničenje od jedne rečenice. Biltenci i Norci upali su u svijet vlastite mašte… (na fotografiji su naše Janja i Lea)
Bijela soba nalazi se na Merkuru zato što su žene s Venere, muškarci s Jupitera, a ja sa Merkura. U toj sobi žive jednorozi koji prde duge, a svaki prdac miriše na mafine. Ljudi farbaju zidove u boje duge, a životinje šapama farbaju podove u iste boje.
Marijeta Jolić (11)
Ja zamišljam bijelu sobu kao malu prostoriju koja nema kraja. U toj jednoj sobi ima puno manjih soba (ili prostorija), a u toj sobi nema prozora, ali se ipak osjeća svježi zrak. Također se u zraku osjećaju mirsi svih mogućih jela i pića. A ta bijela soba se nalazi na mjestu na kojem niti jedan čovjek nikad nije bio.
Mihaela Mijić (12)
Bila sam u kući i spremala sam se za dolazak na radionicu. Sjela sam u auto te nas je prijateljičin tata odveo na nju. Kad smo došli, voditelj je pročitao jučerašnje sastave. Nakon toga nam je gosp. Valerio dao, tj. zadao temu. Tema se zvala “Bijela soba”. Po zadanoj smo temi trebali napisati i sastav. Sastav je trebao biti napisan našom maštom. Bijela soba je mogla biti bilo gdje. Mogla je biti na svemiru i na Marsu… Moja bijela soba se nalazila u najposebnijoj sobi koja može postojati. Ona je bila jako posebna da je imala 4 velike sobe, 7 wc-a te je imala saunu spojenu sa bazenom. Imala sam sobaricu, sluge… U jednoj prostoriji sam imala puste životinje, najviše sam imala pasa. Jako sam ih voljela. Moja soba je bila najveća i najljepša. Imala je veliki krevet, ormar i čak je imao vlastiti wc. Najviše vremena sam provodila u bazenu i sauni. Ja jako volim svoju sobu zato što je super.
Lana Slavica (11)
Svatko kad se rodi dobije svoju bijelu sobu koju će tijekom života ispuniti uspomenama i osjećajima. Tu su usponi i padovi. Tu ćeš sobu ispuniti dobrim ljudima koji ćete podržavati i lošim koji će ti sve reći ružno iza leđa. Sobu ćeš ispuniti svojim simpatijama. Ta će soba sadržavati tvoje najljepše snove i najgore noćne more. To će biti tvoja mala soba ispunjena tvojom maštom . To je tvoj mali svijet na kojem ti vladaš.
Kad ti je najgori dan u životu teškim koracima ćeš otvoriti vrata bijele sobe i širom rastvoriti prozore. Pregledavat ćeš uspomene, pa ćeš plakati ili se smijati kad vidiš što si sve proživjela ili proživio s najdražima ili ćeš sanjati svoje najslađe snove. Kada se oslobodiš svega što si taj dan loše proživjela zatvorit ćeš prozore i vrata sobe. Kad izađeš iz bijele sobe ideš u lov na nove uspomene, nove uspone i padove. Kad otvoriš ujutro oči pomislit ćeš hoću li dobiti pet u školi, hoće li me simpatija pogledati, hoću li upast u srednju koju želim, hoću li dobiti novi mobitel, hoću li upoznati nekog novog… I tako, bezbroj misli za koje moliš Boga da ti se dogode i da ih sretno spremiš u bijelu sobu.
Ta soba praktički je naša utjeha gdje se maknemo od svih svojih problema i samo sanjariš. Ta bijela soba je kao bijeli papir koji dobiješ na likovnom i ti ga samo ispunjavaš svojom maštom. Ova soba više nije bijela soba. Ona je sada šarena jer je ispunjena s tvojom maštom.
Lucija Zekanović (14)
U mojoj maloj sobi ima svakakvih čudnih stvari. Od slatkih jednoroga do strašnih čudovišta. Moji prijatelji se u njoj zabavljaju, skaču na trampulinima, pa i lete. U sobi se nalaze puno Čunga Lunga žvaka koje svi obožavaju. U njoj jednostavno uživam.
Karla Dugopoljac (12)
Na snježnoj planini nalazi se jedna kućica. U toj kućici mnogo je soba, ali među njima ističe se jedna mala, ali važna bijela soba. Ta soba je puna stvari u svakom kutiću. U lijevom kutu sobe nalazi se promatračnica s koje se vidi sve, a u desnom kutu je mnogo zanimljivih stvari. U sobi se nalaze mnoge zanimljive životinje kao što su jednorozi i mnoge druge. Ta soba krije svakakve tajne, a ti ih samo možeš saznati zaviriš li u tu sobu. Sobi je ime mašta. Zaviri i ti kroz ključanicu sobe i otkrij kraj.
Sara Juraga (12)
Gledam u sobu, vidim prozor, neobično plav. U njemu je beskrajno plavetnilo poput mora ili neba.
Ven Šimac (14)
Moja bijela soba se nalazi u bijeloj kući, ne nisu mi predsjednici u sobi nego bijeli ljudi s bijelim mislima. U bijeloj sobi se ne zna za naše boje. Tamo se stvaraju boje skroz druge vrste. Tamo su boje sluha, tamna, srednja i svijetla, onda boje vida, tamna i svijetla i još su tmo boje okusa, kisela, gorka i slatka. Ima ih još ppuno, previše, ali glavna grupa je bijela grupa,ne nisam rasist, bijela grupa ima svoje različite nijanse. Svaka nijansa ima svoju zadaću. Svaka nijansa ima svoju osobu, točnije žensku osobu. Te nijanse nastaju na njihovom vjenčanju i one ih podupiru i donose sreću u životu. Recimo, pomažu im kada su njihovu muževi… Budale, pomažu kada su nesigurne, pomažu u poslu i još puno toga. Ako još niste u braku, ne znači da nemate svoju nijansu bijele, ona čuči u vama i vreba pravi trenutak kada vam stvarno treba pomoć. Nijanse bijele su naši dragi anđeli čuvari.
Nika Vlahović (14)
Bijela soba je centar svega. U nju svi vjeruju. Ona je prostorija u kojoj se zadržavaju putnici kroz vrijeme ako to žele. Ona je služila za izbacivanje bijesa. Ima dva vremeplova i jednog recepcionera. Taj recepcioner prima dobre ili izbacuje loše osobine. Ova soba radi samo tijekom jednog godišnjeg doba u godini, a to godišnje doba traje zauvijek. U bijelu sobu znam i ja ponekad otići. Tamo se opuštam i zaboravljam na sve svoje probleme. Mislim na svakakve stvari koje uopće nemaju smisla, a onda zazvoni alarm na mom mobitelu i bijela soba se rastopi kao šećer u vodi.
Emil Erak (15)
Prije dva stoljeća postojala je u svemiru jedna bijela soba. Ta bijela soba bila je puna bijelih stvari, ali samo bijelih! U toj sobi nalazio se stari kauč koji je trebao svaki čas propasti, no taj kauč čekao je pravi trenutak! Jednog dana Lucija je bila u svojoj sobi, odjednom je čula kako netko pjeva no nije mogla vidjeti tko je u njenoj sobi jer je sve bilo bijelo.No, na sreću, uspjela je naći tu djevojčicu koja pjeva tako što je opipala. Lijepo se upoznala s Klarom, da djevojčica se zvala Klara. Lucija je Klari pokazala svoju kuću. Luciji je samo soba bila bijela tako da je u dnevnom boravku Lucija mogla vidjeti Klaru. Klara je išla sjesti na stari kauč i kad je sjela propala je kao što sam i mislila. Lucija i Klara pukle su od smijeha. Lucija je osjetila kako je netko počeo tapšati i govoriti budi se Lucija! Lucija se probudila ii shvatila da je sve to bio samo san. Uzela je telefon i odmah išla prepričati Klari što je sanjala.
Lea Zaninović (12)
Usamljenost. Nema ničega da joj odvrati misli od spoznaje da je ovdje sasvim sama. Osjeća se čudno jer je do nedavno bila dio neslomljivog para koji se slomio. Osvrćem se po sobi. Bijeloj. Bijeloj sobi. Sve je bijeloj.Prazno. “Bijelo….” – prošapta, ali ne čuje se glas. “Bijelo!” Prošapta, ali ne čuje se glas. “”Bijelo!”- vikne, ali nema zvuka. Pogled joj padne na parket. Bijeli parket. Tada shvatih da soba nije bijela. Ne sasvim beskonačno bijelo klupko prekida mala crvena mrlja. Približiš se. Čuje se “blup”. Na jednom se soba učini mračna. Strašno mračnom. Protrlja oči. Ponovno je bijela, ali sada su na podu dvije crvene mrlje. Opet se čuje “blup” i na podu se pojavi treća mrlja. Zatim je uslijedilo još nekoliko “bloopova”.
Pogledala je prema prsima na mjestu gdje je srce, koža je rastvorena. Krv počne iz nje teći poput rijeke. Suklja u mlazovima iz njenih prsa. Soba se počela puniti krvlju. Odjednom krv je prestala teći iz njenih prsa. Počelo je boljeti. Nikada nije osjetila tako snažnu i razdirujuću bol. Sve je postalo mutno i zaglušujuće. U glavi joj se vrti kao na ringišpilu. Kada joj se vid razbistrio na podu je vidjela svoje srce u komadima. Iz njih je počela štrcati krv punila je sobu.
Ona je brzo zatvorila oči da ne vidi užas pred sobom. Bijeli zidovi sada su bili krvavi. Osjećala je kako se razina krvi diže. Počela joj je navirati usta i nosnice, razmišljala je brzo. Trevala je zgrabiti komade srca, doći do izlaza iz sobe. Kada izađe, mislila je zalijepit će djelove skupa i spasiti što se spasiti da, ali trebat će joj čvrsto ljepilo. Trebat će vremena da se ljepilo osuši. Trebat će… Prekasno je. Već se utopila.
Mirna Lani Avdagić (14)
Teškim koracima ulazim u malo prostoriju. Ne znam gdje se točno nalazi, možda na kraju grada, možda u svemiru, a možda je to samo plod moje mašte. Prostorija naizgled kao i svaka druga, no nitko ne zna što ona zapravo krije… U desnom kutu nalazi se mali odrvenjeni prozor koji samo što ne progovori: “Dosta mi je više usamljenosti i te sebične svjetlosti koja neumorno tuče o moje škure! Pa hej, zar misli ako sam nepokretan da ne osjećam kako venem i polako odlazim u smrt.”
Što se više približavam toj čarobnoj svjetlosti zrak postaje sve teži. Srce mi se uzlupalo i osjećam kao da ostajem bez zraka. Ispružim ruku da uzmem čašu vode, ali… Ne, nije moguće. Stvari su mi se počele priviđati. Kričim, čupam kosu i borim se sama sa sobom, no nitko me ni ne primjećuje. Najteže je priznati sama sebi, ali ušla sam u prostoriju bez početka i kraja. Zaklopim oči nadajući se da ću se kad ih otvorim naći u krevetu pokraj majke, ali ne… Polako počnem jecati i tiho se kroz tamu provlači moj glasić : “Zar sam zaista ostala sama?” Eh, kad bi me majka samo jednom poljubila i rekla da me voli.
Približavam se prozoru, približavam se svjetlošću, približavam se svemu što je nestvarno i lijepo. Svaki korak mi je sve teži. Znoj mi se slijeva s blijedog lica i po prvi put u životu me strah. Ne znam što da radim, hoću li riskirati i hrabro se približiti prozoru ili ću skupiti koljena, sjesti i zaplakati. Hrabro sam nastavila ni ne sluteći što me čeka. Svjetlost me samo povukla k sebi. Stopila sam se s njom. Postali smo jedna pojava i jedna duša. Uskoro sam shvatila da je ta svjetlost samo plod moje mašte i da će me uvijek kad budem nesretna pratiti. Već mi je postalo lakše, a znači li to onda da ni bijela soba me postoji?
Lucia Kostelac (15)
U ovoj ”bijeloj sobi” će oživjeti jednorozi sa slikama na zidu. U ovoj sobi ćemo živjeti ja i Shawn Mendes! Ova soba je zapravo veličine jedne ogromne kuće, pa se može živjeti u njoj. Ja i Shawn ćemo živjeti u toj sobi, a za ljubimce ćemo imati 10 jednoroga.
Chiara Gostijanović (11)
U mojoj sobi ljeto zauvijek traje. Soba je obojana u žarke boje. Glasno svira glazba. Ja jedem sladoled i igram se sa psićima. Družim se s prijateljima i zabavljam. Nema škole i obaveza. Nasred sobe stoji veliki bijeli klavir po kojem svaki dan sviram. U svojoj sobi sama stvaram pravila i živim po svom. Ali svejedno, previše zabave i razbibrige dosadilo bi mi, i zato koliko god nam se stvaran život ne sviđao i činio se kao noćna mora, mi ga uvijek možemo uljepšati da nam se čini da smo u svojoj čarobnoj bijeloj sobi.
Janja Perković (10)
Gledam oko sebe i vidim samo bijelu prostoriju bez života i ljubavi. U njoj vladaju samo samoća i izoliranost. Ljudi kupuju namještaj kako bi dali toplinu tim bijelim sobama u kojima će u budućnosti stanovati. Život u te sobe donose ljudi koji nas posjećuju i koji su nam dragi poput djece, matere i očeva, ljubimaca, te cura. Bijela soba je prostor koji je namjenjen ispunjenju.
Pablo Paić (15)
Ova soba će se nalaziti na livadi. U sobi će biti tri djevojčice koje će imati plišanog medu, sve tri svoga. One će se igrati s njima. I u kući će biti tri prozora i jedna vrata. Jedan zid će biti obojen u rozo svjetlo, drugi u svijetlo-plavo, treći u svijetlo baš svijetlo-ljubičasto, jedan će ostati u bijelom. I moja zadnja želja što želim da stavim u tu bijelu sobu – to će biti radost i zaigranost curica.
Katarina Zekanović (12)
Prije 1000 godina na Marsu postojala je neobična soba, soba se zvala bijela soba jer je cijela bila bijele boje. Jednog dana u bijelu sobu je došla djevojčica Mia, čim je ušla u sobu nazvala je svoju prijateljicu Ivu da i ona dođe. Kad je Iva došla odlučile su zajedno istraživati sobu. U lijevom kutu sobe nalazio se kauč, sjele su na kauč a on je odjednom nestao. Iva je pljesnula, a kauč se pojavio. U desnom kutu nalazila se televizija. Mia je upalila televiziju, a televizija je počela hodati. Iva je počela pjevati, a po TV je došao avion i odveo ga daleko u svemir. Odjednom, cijela soba je nestala, došao je vlak i odveo TV do Zemlje. Ipak ova priča ima previše mašte da bi bila stvarna. To je bio samo san djevojčice Lucije.
Nika Barišić (12)
Bila jedna bijela soba u bijelom svijetu. Svijetom je vladala bijela boja. Ali pokraj bijelog svijeta postojao je i crni svijet. Crna boja, vladar crnog svijeta je htio bijeli svijet obojati crnom bojom. Dok je bijela boja šetala, crna je ušla u bijelu sobu crnom bojom. Kad je bijela to vidjela razljutila se i došla u crni svijet i prebojala ga u bijelu. Crna je ponovo došla kod bijele i počela bojati sobu. Bijela je također počela bijelom bojom bojati svijet. Na sve strane je letjela crna i bijela boja. Kad su se umorile pogledale su oko sebe. Soba je bila predivna. Bila je bijela s crnim flekama i točkicama. Bijela i crna su sklopile prijateljstvo i zauvijek se poštovale. Postale su najbolji prijatelji.
Lucija Brajković (11)
Jeste li čuli priču o bijeloj sobi? Niste? Pa, počet ću od početka. Jednom sam zaronila na morsko dno. Čula sam čudne zvukove. Dopirali su iza srebreno bijelih vrata na samom dnu. Vrata su bila pomalo zastarjela, ali sam ih svejedno otvorila. Iza njih bila je potpuno bijela soba. Začudila sam se, jer je soba bila prazna. Kad sam bolje pogledala vidjela sam crno-crvene leptire. To je bila soba u kojoj se svake godine rađaju leptiri. U toj sobi bio je jedan lift. Pomoću tog lifta gusjenice bi se spuštale, a nakon nekog vremena vraćali istim liftom u svom odraslom obliku. To je moja priča o bijeloj sobi.
Petra Brkičić (12)
U mojoj bijeloj sobi ja bih napravila sve savršeno. Obojala bih zidove u rozu boju i polijepila postere po zidovima i imala bih veliki ormar i veliku kupaonicu.
Nora Škarica (11)
