Zašto su neki ispljuvali predstavu s nekoliko mana?
Drugi put da je predstava kasnila, prvo je kasnilo Kresivo, a onda ponovno – devet minuta. Navikao sam se da nas služba razmjesti s vremena na vrijeme te smo nas nekoliko morali „prisilno“ emigrirati nekoliko redova iznad. I baš ja budem onaj koji sjedi iza Dražena Petrovića pa sam se morao orijentirati zvukom, a ne vidom. Predstava uopće nije bila loša, dapače žena/muškarac/majka/kraljica bila je i smiješna i bezobrazna. Braća Grimm svakako bi bila u, nadamo se, pozitivnom šoku jer je ovaj klasik preobražen u moderan step mjuzikl. Zanimljiv početak i očekivani završetak, mjuzikl nije bio dosadan. Zanimljiv, melodičan (logično) ritmički savršen meni je osobno bio primjeren za otvaranje festivala i zaslužnu reprizu. Također pohvala ekipi iz Rijeke koja je koristila poznata imena na domaćem terenu. Našeg gradonačelnika proglasili su princem, zašto? Odgovora nemam.
Jedan važan dio cjelokupnog doživljaja je i glazba koja je bila toliko dobra da je jedna osamdesetogodišnja gospođa uzela svoj ručni kazetofon te zauvijek zabilježila melodiju festivala. Nadam se da ih ima još, entuzijastičnih ljudi punih žara za festivalom. Bili oni mladi i stari – godine nisu bitne, nikad nisu ni bile. Hvala našim sjevernim susjedima koji su nas počastili prekrasnom predstavom/mjuziklom koji je neke zgrozio muškarcem u ulozi žene koja po njihovom sudu nije primijenjena mlađim naraštajima. Kako bilo, meni se svidjela. I ne samo meni nego je pljesak zaradila i kod pedesetak posjetitelja na jučerašnjoj reprizi.
Pozdravljam vas iz redakcije Biltena jer me Điđi uporno podsjeća na činjenicu da on želi kući.
Leonardo Miodrag (16)
