Biti ili ne biti…… To pitanje više muči mene nego Hamleta iz predstave, koji je istini za volju više posvećen odlascima u disko i partiji badmintona s kraljem Klaudijem nego pitanjima istine i bitka.
Sad sigurno mislite da sam pomalo skrenuo od teškog novinarskog posla pa haluciniram Hamleta koji ide u disko i igra badminton. Nažalost (ili nasreću, kako vam drago), Hamlet iz predstave nije danski kraljević kojeg svi poznajemo po dugim monolozima, unutarnjim borbama i tragičnoj smrti. Doduše, to sam i očekivao s obzirom na to da je ovo dječji festival te je potrebno lik prilagoditi publici.
Publika je to izvrsno primila, ljudi su oduševljeni izlazili iz kazališta, a nekoliko naših noraca hvali predstavu kao “najbolju na ovom festivalu”. Ja, s druge strane , nisam baš oduševljen novim Hamletom. I tu dolazimo do onog biti ili ne biti, pohvaliti ili pokuditi.
Ma, najbolje biti objektivan jedanput u životu i vama dati da zaključite. Dakle, Hamletu je stric ubio oca i oženio mu majku. Očev duh ga posjećuje i ispriča mu istinu o svojoj smrti, pošto je stric Klaudije sve lijepo namjestio da izgleda kao da je Hamleta starijeg ugrizla zmija otrovnica. Već na početku vidimo da je ovaj Hamlet bitno drugačiji. Poput većine današnjih tinejdžera, lijen je i neodlučan te ne zna je li sposoban i voljan pronaći način da osveti oca. Nakon toga očajava i zapije se u disku (da, izgleda da je Hamletov dah ona trula stvar u državi Danskoj). Poslije toga se prisjeća svog idealnog života koji je imao prije očeve smrti. Pokloni od roditelja, plesovi s princezama, “popodnevna druženja” sa sluškinjama iz kuhinje i predivna cura- Ofelija. Ofelija je više-manje ostala ista, samo što u ovoj predstavi ima tendenciju bacati se u rijeku cijelo vrijeme (naravno, nikad ne uspije, za razliku od svoje originalne verzije).
Hamlet i Klaudije otkrivaju sve svoje karte tijekom prijateljskog meča badmintona, jer zašto ne? Na samom kraju Hamlet i njegovi prijatelji priređuju “Mišolovku”, predstavu koja prikazuje što je Klaudije učinio svom bratu. Klaudije “zagrize” te bijesan prizna sve. Tu predstava završava – Hamlet ženi Ofeliju, postaje kralj, a njegova majka shvaća koliko je pogriješila. Ono što me iznenadilo u ovoj predstavi je iznenađujuća količina aluzija i neprimjerenih insinuacija (“Znači to on želi! Vidio sam ja kako on svoju majku gleda! Čak mu je i cura ista ona!”- Klaudije o Hamletu).
Radnja je osim toga bila puna komičnih upadica i komentara pa se na trenutke činila kao skeč poredan do skeča bez neke poante. Bilo je tu i ozbiljnih dijelova, ali ne dovoljno da predstavu shvatim ozbiljno. Na samom kraju, naravno, ocjena: H(Hamlete, gdje li si otišao?)
Điđi Delalić (17)
