MDF za 100 godina: Leteće predstave, roboti, vodeni kreveti, kino-sjedala na Gorici...

MDF za 100 godina: Leteće predstave, roboti, vodeni kreveti, kino-sjedala na Gorici...

Novinari Nore dobili su novi zadatak: zamisliti 154. MDF!

 

Televizije veće od vatrometa

Mislim da 154. MDF-a neće biti. Ako se slučajno dogodi da bude postojao, ljudi bi radili predstave na televizijama koje su veće od kino platna ili od vatrometa na nebu. Možda ne bi bilo 32 radionice nego 132. Uglavnom bilo bi super i sve svjetske moderne tehnologije bile bi uključene.

Valentina Podrug (11)

 

Predstave u svemiru

Mislim da će 154. MDF biti super. Predstave će se održavati u svemiru na letećim brodovima. Pjesme će biti na MDF jeziku.

Nika Manojlović (12)

 

Bit će novca!

Ja mislim da će to uistinu biti super. Sve će se poboljšati i biti će više radionica. Kazalište i ljetna će biti besplatna, a i imati će se novca. Sudjelovali bi i stariji ljudi koji su sada u penzijama, tako da bi MDF trajao cijele godine.

Nika Ćoraš (11)

 

Leteći dućani

Bit će filmova i predstava svake minute. Dućani bi bili leteći, a novinari bi pisali na tehnološkim strojevima. Radijska radionica postala bi TV radionica, gdje svatko ima svoj TV kanal.

Roko Arbutina (11)

 

Zahvala Buriću

154. MDF trajao bi mjesec dana. Bilo bi puno akrobacija i predstava. Ispred pivnice Liro bila bi radionica za pečenje pizza, a ljudi bi se na svemu zahvalili Željku Buriću. Bilo bi puno radionica i voditelja.

Ena Škarica (10)

 

Trokugli sladoled

Ljudi više ne bi imali ideja za taj festival, sve bi bilo puno kokica, šećerne vune, bombona, kokica itd. Filmova i predstava bi bilo posvuda. Sladoled bi se prodavao sam na tri kuglice. Bilo bi svakako više  pjevanja i smijanja.

Ana Rodin (11)

 

Predstave na moru

Kada bih zamišljala 154. MDF on bi trebao izgledati ovako: održavao bi se na nekom potpuno drugačijem planetu od Zemlje. Po mom mišljenju to bi bio Mars, ali to je samo moja mašta. Predstave bi se održavale u zraku i bile bi mnogo zanimljivije i više primjerene djeci. Radionica bi bilo mnogo više, a neke i za djecu iz vrtića, poput lutkarske, plesne ili ne znam više kakve. Bilo bih puno više skakaonica, igrališta i trampulina za djecu. Neke predstave bi se održavale na moru kako bi bilo puno zabavnije i smješnije. Bilo bi i ponešto klubova za nešto stariju djecu kako bi se i oni zabavili jer je to ipak festival i za mlađu i za stariju djecu.

Lora Samodol (13)
 

Tradicija šećerne vune

Da se mene pita kako bi MDF izgledao za 100 godina, prvo bih rekla da bi sigurno trajao mjesec dana. Tradicija kokica bi se vjerojatno nastavila, kao i tradicija šećerne vune. Bilo bi više radionica i predstava (zabavnog sadržaja ) na koje bi ulaz bio besplatan za svu djecu. Bilo bi i različitih skakaonica u obliku dvoraca, lopti u kojima se hoda po vodi u bazenu, kapsula koje se dižu u zrak i vrte, aviona koji bi te vozili zrakom uz pomoć ljudskog vozača, vlakova koji bi turiste i djecu vozili gradom pa čak i tobogana kojim bi se spuštali u vodu. Svatko bi mogao besplatno dobiti balon koji traje cijelu godinu, koji bi na sebi imao ime 'vlasnika'. Sigurna sam da bih se sjetila još nekih stvari da sam imala više vremena.

Tina Gostijanović (12)
 

Festival tehničkih sprava

Kada bi u gradu Šibeniku postojao 154. MDF po mom mišljenju ništa više ne bi bilo isto jer svake godine sve više i više tehničkih sprava koje oduzimaju naše dragocjeno vrijeme. To ne zvuči nimalo lijpo jer MDF je festival djece, a ne nekih bezvrijednih sprava. Pa zar je život djeteta manje vrjedniji od tehničkih sprava? Po mom mišljenju svaki bi festival trebao biti isti, bio to 1., 54. ili 154. No danas je svijet takav i ja tu ne mogu ništa. 154. MDF vjerojatno se više ne bi održavao na svježem zraku ispred naše katedrale već u nekom zagušljivom osvijetljenom prostoru punom lijepih rekvizita. To više ne bi bio festival grada Šibenika i Hrvatske, to bi bio festival cijelog svijeta u kojem bi glumili svjetski glumci koji bi sa sobom donijeli mnoge tehničke sprave koje bi ugasile čari festivala. Više ne bi bilo radionica jer bi igranje igrica na računalima i mobitelima djeci bilo zabavnije od igre na svježem zraku. Nažalost, takav festival s vremenom bi dosadio djeci i u jednom trenutku bi nestalo ono što je stvarano u mukama i boli.

Lucia Kostelac (12)
 

Ima festivala, nema Groma

Godina 2114.... Mjesec lipanj... U Šibeniku se održava 154. Međunarodni dječji festival, ali sve je u potpuno drugačijem ozračju od sadašnjeg, 54. MDF-a. Na Poljani više nema parkirališta, iz jednog jednostavnog razloga, već su smišljeni leteći auti. Umjesto šarenih, veselih balona, prodaju se maleni sivi roboti s jezivim crvenim očima... Creepy... Ispred kazališta smješteno je nekoliko robota koji ujednačeno i neprestano ponavljaju: 'Dobrodošli na Međunarodni dječji festival. Uživajte!'. Dok se sudaram s mnoštvom, na trenutak ostanem u šoku zbog prizora pred sobom – 'Groma' više nema! Potisnem jecaj, progutam suze i krenem dalje. U kazalištu više nema glumaca na sceni samo poluprazni hologrami i hrpa jezivih robotskih glasova. Ulicama ne skakutaju vesela djeca, već usporeni ljudi ozbiljnih lica. Nema više šarenila, boja, smijeha, veselja. Sve je sivo, tmurno, bezlično. Ni ljetna pozornica više nije ista, zapravo tamo više ni nema pozornice. Samo malen trg prepun usputnih prolaznika. Radionice su i dalje tu, no s puno manje raje i dječjih nepodopština. I sve što sam tada htjela bilo je vratiti one lijepe, šarene, lude festivale, ali kako to nije bilo moguće, zgrabila sam svoju tablu za teleportaciju te sam se teleportirala – u sadašnjost. Sadašnjost, u kojoj sjedim na stolici u redakciji Nore i pišem ovu zadnju rečenicu u žurbi jer me ODREĐENI biltenac neprestalno požuruje.

Paula Jurković (15)

 

Vodeni kreveti na Maloj loži

Petnaest dana povratka u prošlost, sve kao pije 100 godina, upravo tako zamišljam 154. MDF. Dok pišem ovaj dio teksta duboko u mislima zamišljam otvorenje MDF-a za točno 100 godina. Zamišljam da čitaju ove naše tekstove o 154. MDF-u. Zamišljam Goricu s kino sjedalima, Malu ložu s vodenim krevetima i još mnoge stvari.

Marko Samodol (13)
 

Čarolije dječjih misli

Kad bi bar počeo 154. MDF bilo bi tu svačega. Od predstava na letećim binama i čarolija dječjih misli. Taj bi festival bio nezaboravan. Osim predstava tu bi bilo i raznih tobogana i više koncerata raznih DJ-a. Djeca više ne bi bila u kućama već bi bila u raznim tehnološkim radionicama.

Marin Belak (11)



Cijeli od tehnologije

Na predstavama su nastupali, na radionici su nešto radili od tehnologije. Cijeli MDF bio je od tehnologije.

Lucija Zekanović (12)

FOTO GALERIJE

FANTASTIČNA TURA

ČAROBNJAKOV UČENIK

MONTE LIBRIĆ

ČUDNOVATE ZGODE BARUNA MŰNCHAUSENA