Glazbena škola Josipa Hatzea, Split
ROKO, ROKO, TATINO OKO
Tužibaba je najbolji
Predstavu “Roko, Roko, tatino oko” sam odlučila pogledati zato što mi se činila smiješna samo po naslovu. Najviše mi se sviđa dio kada je tužibaba Toni rekao “Roko, Roko, prdnem ti u oko”. Meni je Roko ružan po njegovom frizu i šiškama. Želim da se ponovi i sljedeće godine i da opet uživam.
Nepotpisana
Druga planeta
Predstava je bila smiješna, poučna i zabavna. Najviše mi se svidjelo kada su išli na drugu planetu i pjesma za početak predstave. Također mi se svidjela i tema.
Lana Abramović
Čokolada i sladoled
Večeras je na ljetnoj pozornici bila predstava “Roko, Roko, tatino oko”. Predstava je bila posebno zanimljiva jer su glumila samo djeca. Predstava je bila jako poučna. Najviše mi se svidio glavni lik Roko i njegova simpatija Ana. Također mi se svidjelo kada je Roko “otkrio” svijet čokolade i sladoleda. Nadam se da će biti još ovako zanimljivih predstava.
Nika Barišić, 12
Pet prijatelja su petorka
Roko je glavni lik, o njemu znamo da ima mlađeg brata. U toj predstavi se radi o tome da je njegov brat zaljubljen, a zatim se i Eni zaljubljuje. I zatim imamo mnogo likova koji su kao: Tužibaba Toni i bezobraznica Nina zločeste mane. Roko ima svojih 5 prijatelja koji su petorka.
Marin Trzin, 10
Super za njezino godište
Večeras sam bila na predstavi “Roko, Roko, tatino oko” na Ljetnoj pozornici. Jako je dobra i zanimljiva pogotovo zato što je dječji mjuzikl. Svidjela mi se zato što je o dječjoj mašti i malim ljubavima. Bilo je super i baš za moje godište.
Tonka Lastavica, 13
Fenomenalni efekti
Predstava je bila odlična, glumci su odlično glumili, pjesme su bile zapamtljive i efekti su bili fenomenalni. Još je predstava imala puno smijeha i zapamtljivih djelova. Predstava je o malom dječaku Roku i njegovim prijateljima kako putuju na planet koji je Roko stvorio. Meni je predstava bila odlična i nadam se da se sviđa drugima.
Nikola Borojević, 14
Ostaje u srcima
Još jednom na Ljetnoj pozornici publika je očarano gledala jedan od prvih mjuzikala u kojem su svi likovi djeca. Mladi tinejdžer Roko je sa svojim prijateljima pobjegao na neku planetu. Planeta nije kao sve ostale planete. Svako dijete može bezobavezno uživati u vrućoj čokoladi i slatkišima uz samo jedno pravilo, a to je da se odreknu svega što vole. Što su naši glavni junaci odlučili mogli ste saznati grickajući kokice i gledajuči predstavu koja će dugo ostati u našim srcima.
Antonela Kovač, 14
Vrlo dobro skladane pjesme
Večeras sam gledala predstavu na Ljetnoj pozornici. U predstavi su glavni likovi djeca i nema odraslih likova (glumaca). Predstava mi se sviđa, stalno se pjeva i vrlo je smiješna. Glavni lik je Roko i on ima svoju petorku u kojoj su: bezobraznica Nina, Stipe, Dario, Eni i normalno on (Roko). Najbolji dio mi je bio kad je tužibaba Toni rekao Roku: “Roko, Roko, prdnem ti u oko”. Sviđaju mi se Pjerino i Lana, oni su blizanci reperi. Isto tako je Rokov brat Marko jako sladak i ima jako slatkog plišanca Boženu. Stipe mi je isto među dražim likovima zato što smišlja smiješne ljubavne pjesme. Pjesme su vrlo dobro skladane što mi se sviđa. Ukratko sve mi se sviđa.
Petra Lastavica, 11
Super moć padanja
Večerašnja predstava “Roko, Roko, tatino oko” je mjuzikl u kojem se radi o jednom desetogodišnjem dječaku Roku koji je nadaren za crtanje. Sve što nacrta u tablet to oživi. Roko ima četvero najboljih prijatelja koji čine fantastičnu petorku . Svi njegovi prijatelji imaju posebne moći. Nina rasteže žvaku na dva metra, Eni ima super moć padanja, Dario je najneuspješniji lažljivac, a Stipe može u tri sekunde napraviti najbolji friz. Rokova simpatija Ana je graciozna pijanistica koja je uvijek u pratnji blizanaca Lane i Pjerina. Roko je odlučio nacrtati planet Kaoku na kojem se ništa ne radi i nema pravila. Ova predstava me naučila da moram biti zadovoljna sa onim što imam.
Karla Dugopoljac, 12
Zanimljivi orkestar
Ova predstava na Ljetnoj, to jest mjuzikl, mi se jako svidjela, iako sam mislila da će biti dosadna. Sva radnja se vrti oko dječaka Roka koji ima nekakvu “moć”. Nisam baš pratila tijek predstave, zanimljiviji mi je bio orkestar. Svidjela mi se glazba i mislim da mi stihovi: „Ima jedan mali Roko, Roko, tatino oko” neće izaći iz glave tjednima. Uglavnom preporučila bih svima da pogledaju ovaj mjuzikl.
Lucijeta Laća, 15
2 m ili 200 cm
Večerašnja predstava započela je sviranjem orkestra i plesom mlađe djece. Orkestar je sjedio na stolicama i svirao, svirali su mlađi i stariji ljudi. Na pozornici su se predstavili glumci: Luka, Lana, Lucija, tužibaba Toni, bezobraznica Nina, Marko, Dario, Stipe, Pjerino… i glavni lik Roko. Roko je htio imati svoju zemlju gdje će jesti samo čokolade, slatkiše, marmeladu… Otišao je s prijateljima, ali nije bilo dobro kako je zamišljao. Jeo je slatkiše, no mislio je kako neće biti pravila. Lucija i Luka su imali mnogo toga zajedničkog . Razmišljali su isto, htjeli su upisati opću gimnaziju. Ana Bosančica je bila zaljubljena u Roka te je on bio zaljubljen u nju. Na kraju predstave je Stipe napisao pjesmu za Eni te je poljubio. Tužibaba Toni bi uvijek trebao biti u nekom razgovoru da bi samo mogao o tome pričati. Bezobraznica Nina bi mogla rastegnuti žvaku čak 2 metra, tj. 200cm. Ova predstava mi se jako svidjela i preporučujem je svima.
Lana Slavica, 11
Predstava osjetila duh predstave
Čim sam došao na Ljetnu pozornicu prvo što sam primjetio je bio orkestar. Pomislio sam: “Pa zar će ovo biti još jedna dosadna predstava”. Na sreću nije bilo tako. Ja i moji prijatelji smo imali dosad sreće da nas nije diglo s mjesta na Ljetnoj pozornici. Glumci su bili svih uzrasta, pa je predstava bila smiješna i dinamičnija. U predstavi su mi se najviše svidio Roko i njegovi prijatelji koji su pokušali biti smiješni, što im je i uspjelo jer je predstava osjetila taj duh predstave. Predstava je po meni mogla biti i na otvorenju ovog festivala, ali što je tu je. Kao svaka predstava morala je i ova imati nekih tehničkih problema. Jednom glumcu je tijekom koreografije ispao mikrofon zajedno sa baterijom. Šibenik ima sreće što se ovaj festival naziva “Dječji festival”. Bila je scena u kojoj su glumci bacali bombone te su djeca uzela te bombone. Jedno i jedino pitanje: “Gdje su tada bili roditelji?”
Marin Belak, 14
Najbolja od sto!
Pogledao sam puno predstava, dobro možda ne baš toliko puno, nekih stotinjak predstava, ali ova je definitivno najbolja. Ono što je bitno za reći jest to da je ovo prva predstava koju sam gledao, a da su u njoj samo dječje glumačke uloge. Da, to ste dobro pročitali, u ovoj predstavi su samo dječje uloge!!! Odrasli se uopće ne spominju. Moram naglasiti da su to predstave kakvih bih više volio, mislim ipak je ovo dječji festival, no prije nego nastavim s raznoraznim komplimentima, kojih vjerujte mi, ima, recimo nešto o samoj predstavi. Predstava govori o jednoj izmišljenoj ulici u kojoj stanuje nekolicina djece. Ta djeca su baš ona prava djeca na onom prijelazu koji se obično događa u petom razredu onda kada ta djeca žele biti cool i žele da ih se pusti na miru. To je ono vrijeme kada ne žele da ih roditelji smetaju. Upravo zato oni odlaze u neki svoj svijet u kojem naravno nema nikakvih briga. Kraljica tog svijeta kaže im da mogu biti gospodari tog svijeta ako se odreknu svojih roditelja, simpatija, braće i ostalih kojim im nešto znače. Tad se oni vraćaju nazad u realni svijet. Sve pohvale idu djeci koja su stvarno ovu predstavu odradila odlično. Scenografije u ovoj predstavi ima jako malo. Zapravo jedini dio scenografije u ovoj predstavi je pano na kojem su se prikazivale slike ulice izmišljenog svijeta. Na kraju sve što imam za reći jest da bih ovu predstavu iznova pogledao.
Emil Erak, 15
Trebamo biti posnosni!
Meni se ova predstava svidjela samo zato što ima zanimljive, interesantne likove. Likovi su mi se jako svidjeli, a pogotovo su mi se svidjeli Roko (glavni lik), Toni Zaklon i Tužibaba (Toni Džabo). Imaju mnogo smisla za glumu. Jako dugo su se spremali za tu priredbu, samo da se nama svidi. Trebamo biti zahvalni svim likovima i trebamo biti ponosni što su se toliko dugo za to spremali! Hvala vam svima od srca!
Mila Borojević, 11
Jedna od najboljih!
Predstava “Roko, Roko, tatino oko” je jedna od najboljih predstava koju sam pogledala. Za razliku od današnje predstave u Kazalištu koja je bila užasna. Predstavu su izvodili učenici Glazbene škole Josipa Hatzea. Predstava, zapravo mjuzikl, govorio je o jednom neobičnom Roku koji ima moć što god nacrta može se i ostvariti. Tako da je Marko nacrtao jednu Zemlju u kojoj nema plovila. No kad su došli te planete shvatili da se ne mogu odreći svog brata, sestre, prijatelja i svega drugoga. Tako da su se vratili i shvatili kako ne mogu bez prijatelja, obitelji i još drugih stvari. Predstava se svima svidjela samo je bila malo bezveze kad su bacili bombone pa su djeca trčala po sceni. Posebno su mi se svidjele pjesme koje su bile odlične. Plesači su također bili odlični!
Mia Karađole, 12