O singapusrkog predstavi pišu vodeća pera Biltena…
Bolile uši
Kada sam čula da na Dječjem festivalu gostuju glumci iz Singapura s predstavom vrlo zanimljivog sadržaja odmah su me zainteresirali, ali oduševljenje nije trajalo dugo. Prvo što mi je zapelo za oko su bili vrhunski kostimi i to je ujedno bilo jedino što mi se svidjelo. Nikako mi nije jasno kako su mogli napisati da je prestava za djecu mlađi uzrast kada su glumci cijelo vrijeme pričali na engleskom. Plesom i veoma jakom glazbom pokušali su dotaknuti u srca gledatelja, no po mom mišljenju nisu uspjeli. Glazba je bila toliko iritirajuća da je dijete iza mene počelo govoriti: “Mama mene bole uši”.
Ples mi se u jednu ruku svidio jer je bio drugačiji od običnog baleta ili suvremenog plesa kojeg mi učimo u Hrvatskoj. Upoznavao nas je sa drugačijom kulturom i običajima s kojima se ne susrećemo svakodnevno. Jako me nerviralo što je jedna glumica tijekom cijele predstave držala dignut prst poput lajka što po mom mišljenju nije bilo potrebno. Vrhunske su plesačice, žive za ples i osjećaju ga, ali takav način plesanja im je uništio prste na nogama. Možda jednog dana uspijem razumjeti kako ljepotu mogu žrtvovati za biti pola sata na pozornici. Gledajući predstavu sjetila sam se serije Mala nevjesta koja je isto tako bila dosadna, ali uvijek me nešto privlačilo da pogledam. Možda je to radnja, možda prekrasni kostimi, a možda samo čarobni pogled koji posjeduju te predivne djevojke.
Lucia Kostelac (15)
Kubuš?
Na Ljetoj pozornici Singapurska predstava imena “Rama i Sita”. Ukratko rečeno u predstavi se radilo o princu Rami i djevojci Siti koju otme princ, te onda sluge Site spašavaju Situ. Moram priznati da sam tek na kraju predstave skužio da su to dvoje djece sanjali. Predstava se sastojala od 4 glumaca koji su glumili po dvije, tri uloge svatko, a cijela predstava je bila na engleskom pa je stoga bilo teško pratiti cijelu priču. Teško je bilo pratiti zbog toga što u isto vrijeme morate prevoditi i sjetiti se što je koji lik.
No, sve u svemu, nakon jako dobrog plesa i odličnih kostima teško je ovaj negativni dio uzeti u obzir. Ono o čemu moram reći par riječi su scenografije i rekviziti. Od scenografije je bila samo nekakva zavjesa i jedan kubuš te nešto škartoca. Što se tiče publike, oni su uživali u predstavi iako nisu puno shvatili. Uspio sam dobiti sliku s glumcima. To je to od mene za ovu predstavu.
Emil Erak (15)
Strijela u čelu
Uvod u predstavu izvele su ptice izvodeći svoj kružni let. Mogu reći da su one imale veću tremu od glumaca. Predstava je započela, nebo se raščistilo i postajalo sve tamnije. Ako ne znate legendu o Rami i Siti brzo čemo to razjasniti. Naime, Rama i Sita su dvije srodne duše koje je rastavio zli kralj ugrabeći Situ i odvevši je u svoje kraljevstvo na drugom kraju svijeta. Na kraju Rama sa svojim prijateljem pronađe Situ i ubije zlog kralja, zabovši mu strijelu u čelo. Predstava mi se doista svidjela, i još da nije bilo neke Njemice iza mene koja je non-stop prevodila svom sinčiću predstavu od riječi do riječi i još dvije gospođe koje su unukama prevodile na hrvatski… Sudeći po plesu i glazbi sve je upućivalo na Indiju. Prvi gosti iz druge države čija mi se predstava svidjela. Svaka pohvala i dođite nam opet.
Nika Vlahović (14)
Engleski se uči i u Singapuru?!
Predstava je bila famozna. Svidjelo mi se vidjeti tuđu kulturu na sceni. Kostimi su bili jako šljokičasti. Glumice su baš šprehale engleski (a nisam ni znala da se on uči u Singapuru ) ali je ozvučenje bilo očajno. Mikrofon su radili nikada i to rijetko, ali glumice su pričale glasno pa se čulo. Scenografija je bila bezvezna, gotovo da je nije ni bilo, a nije bilo ni rekvizita, no glumice su to nadomjestile brojnim pokretima ruku i zamišljenim rekvizitma. Glazba je lijepo ukomponirana u predstavu. Radnja je bila pomalo razvodnjena ali većinom zanimljiva. Nažalost sam zaboravila naočale, pa nisam vidjela lica glumaca.
Mirna Lani Avdagić (14)
