Dok je dan bez roditelja prošao glatko, dan bez čuda tehnike mnogima je nezamisliv. Za zamisliti se? Itekako!
TEHNOLOGIJA – UMJETNA INTELIGENCIJA
Iskreno, svim mojim vršnjacima dan bez umjetne inteligencije bio bi nezamisliv. Ali, ne i meni! Da ja mogu provesti dan bez tehnologije, uživala bih. Ne bih brinula o obavijestima, porukama u inboxu itd. Zaista me ne bi bilo briga.
Ivana Džojić (13)
MAMA SPAŠAVA STVAR
Danas sam jako tužan jer je ovo dan bez tehnologije. Tužan sam jer mi teta u Dan i noć ne može prodati burek jer joj je za to potrebna fiskalna blagajna da mi izda račun, a gospodin Boris doslovno će zatvoriti pekaru ako se računi ne izdaju. No, na sreću, ovo nije i dan bez roditelja pa mi mama može napraviti burek.
Marko Samodol (13)
KOLIKO JE SATI?
Jedno jutro sam se pobudila i pogledala na sat. Pisalo je da je tri sata. Nisam bila sigurna u to jer je dopirala svjetlost s prozora pa sam pogledala na mobitel, ali mobitel se nije htio upaliti. Digla sam se i poželjela otići na fejs i naravno, računalo se nije upalilo. Bila sam jaaako tužna… Pitala sam mamu što da radim jer sam shvatila da nema tehnologije. Mama mi je rekla da ne zna. Otišla sam u svoju sobu i krenula gledati TV , ali, naravno, nije radio. Bila sam tužna po drugi put. Pojela sam nešto i otišla po prijatelje. Cijeli dan smo se igrali na ulici. Kada je padao mrak, večerala sam burek i tople krafne. I, naravno, otišla sam na spavanje. Sutra se naravno vratila tehnologija i vidjela sam koliko je sati.
Marta Šarlija (11)
OPĆI KAOS
Čim sam se probudila, shvatila sam da kasnim, a razlog je vrlo jednostavan – mobitel mi se isključio. Uz nekoliko maštovitih psovki ustalasam iz kreveta i doteturam do kuhinje. A tamo – kaos. Mama viče na štednjak, brat na kompjuter, tata pokušava popraviti televizor dok sestra i lađi brat deprimirano gledaju u ”crknuti” DVD – player. Usto je i kiša popiš… Smočila grad. Dan je protekao u tišini i povremenom vrištanju na pokvarene tehnološke naprave. Iskreno, većinu vremena osjećala sam se kao špiljski čovjek. Na radionicu sam morala pješke nakon što me ODREĐENI biltenac ostavio na cjedilu. Na kraju dana sam samo htjela zaspati u svom toplom, udobnom krevetu, kad sam postala svjesna situacije u kojoj se nalazim, pokisla i umorna stajala sam na Poljani dok su ljudi u panici bježali pred naletom kiše i vjetra kao da se bliži apokalipsa.
Paula Jurković (15)
NEIZDRŽIVO!
Nikako ne mogu zamisliti svoj dan bez mobitela i računala. Ne bih se s nikim mogla čuti ni razgovarati i dopisivati se. To bi bio užasan dan. Ne mogu izdržati niti pola dana bez svog tableta. Na njemu imam stotine igrica koje igram po cijele dane. Možda neki misle da to nije tako zabavno, a niti zdravo, ali ja ostajem na tome!
Sara Tare (12)
MOBITEL NA POPRAVKU
Danas nemam svoj mobitel jer su ga moji roditelji odnijeli na popravak u Split. Zbog toga nisam mogla ići na facebook, a ni laptop mi nije radio jer mi se punjač za njega pokvario. Nisam više imala ideja što da radim pa sam otišla na ulicu. Kada su se moji roditelji vratili odmah sam otišla na facebook!
Lora Samodol (13)
FAN TEHNOLOGIJE
Ja sam se jedno jutro probudila i vidjela da mi mobitel, tablet i kompjuter ne rade. Doživjela sam šok jer jako obožavam tehnologiju i ne mogu živjeti bez nje. Zvala sam sve tehničare da to poprave, ali nisu uspjeli. Odjednom, sve se popravilo! Ja sam bila sretna jer više ništa nije bilo pokvareno,
Ena Škarica (10)
BESPOSLENA
Ja ne bih mogla zamisliti dan bez tehnologije. Tada ne bih imala što raditi. Mislim, imala bih, ali kada bi mi i prijatelji otišli negdje…E onda ne bih imala što raditi.
Nika Manojlović (12)
NOKIA 3310
Danas nemam svoju Nokiu 3310. Šta ću sad? Sad kad nemam svoju veliku Nokiju, ne mogu igrat zmijicu, zabijat brukve, razbijat zidove i aute. Hitno moram vratit svog Razbijača!
Nika Grbelja (12)
JEDVA ČEKALA SUTRA
Jednog jutra probudila sam se jedva čekajući da upalim televiziju, ali televizije nije bilo. Odmah sam potrčala sam u sobu s kompjuterom, ali i njega nije bilo. Kasnije sam shvatila kako nema tehnologije. Jedva sam čekala sutra i ne bih željela da mi se nikada taj dan ponovi.
Lucijeta Laća (12)
PALA OKLADA
Niti jedan čovjek na svijetu ne može proživjeti dan bez bilo kakve tehnologije. Ja sam bila u kazni te nisam smjela koristiti tehnologiju. Ne, nisu me mama i tata kaznili. Zapravo, uopće nisam bila u pravoj kazni nego smo se ja i moje prijateljice kladile. Ako izdržimo cijeli dan bez tehnologije dobivamo slušanje, odnosno cijeli tjedan će nam ostale prijateljice ispunjavati sve želje.
Radovala sam se tome ali me bilo strah hoću li izdržati bez telefona, mobitela, računala, televizora i bilo kolji drugih električnih aparata. Došao je i taj dan. Sve sam isključila. Ludila sam nakon sat vremena. Znala sam da moram pisati domaću zadaću iako mi se stvarno nije dalo. Morala sam nekog nazvati ili poslati poruku. Otišla sam u park i sjedila na klupi. Kad je prošao i taj dan, napokon sam otišla u školu. Iskreno smo rekle do kad smo izdržale. Naravno, ispalo je da sam najduže ostala bez tehnologije. Uživala sam dok su me prijateljice služile i ispunjavale sve moje želje.
Valentina Podrug (11)
PRIJATELJICE VRIJEDE VIŠE
Jednog sunčanog jutra probudila sam se jako rano jer je na televiziji bila moja omiljena serija. Televizije nije bilo. Prošetala sam kućom i vidjela da nema ni mog mobitela, a ni računala. Čitav dan sam bila sama i bilo mi je jako dosadno. Cijelo vrijeme sam provodila na svježem zraku čitajući dosadne i debele knjige o povijesti i drugim znanostima, Dok sam čitala knjige razmišljala sam o serijama koje ću danas propustiti, dopisivanju s prijateljicama na facebook-u i o još mnogo toga. Dan je trajao jako dugo i napokon je došla večer. Tek sam se na večer sjetila svojih prijateljica. Odlučila sam nazvati svoju prijateljicu _____, ali sam ubrzo shvatila da nemam mobitel i da je kasno za druženje s prijateljicom. Nakon ovog dana shvatila sam veliku vrijednost svojih prijateljica.
Lucia Kostelac (11)
JEL’ BI TO BILO LIJEPO?
Što bi bilo da nema tehnologije na jedan dan ? Djeca više ne bi stalno bila u kući, već bi izašla vani i igrala se skrivača, lovice i drugih zabavnih igara. Roditelji ne bi više sjedili na kauču i gledali TV, nego bi izašli vani sa prijateljima. Nitko ne bi stalno bio na kompjuterima već bi čitali stripove i knjige. Djeca ne bi provodila svoje vrijeme igrajući video igre već bi se igrali sa igračkama. Jel’ bi to bilo lijepo ? Samo nekim ljudima.
Roko Arbutina (11)
TEHNOLOGIJOM PROTIV DOSADE
Bilo je ljeto. Moja obitelj i ja samo otišli brodom na more. Stalno smo se kupali, sunčali i igrali. Mislila sam kad odem na more da neću izdržati bez laptopa, tableta, mobitela. Kad smo došli na otok shvatila sam da ima još puno zabavnijih stvari te da je tehnologija stvorena samo da nam ne bude dosadno kad ne radimo apsolutno ništa. Vratili smo se kući nakon tri dana. Nisam napravila nešto što bi npr. napravili moji prijatelji nakon dolaska s mora. Nisam odmah uzela mobitel ili sjela za računalo, već sam pozvala Tinu, Mirnu, Niku, Martu i naravno Saru, na igru koja je bila zanimljivija od ikakvog uređaja.
Luca Mikulandra, 11 god.