VEČER FOLKLORA DJEČJIH KUD-ova: ‘Bojim se da dok ih ne izgubimo, nećemo znati što smo uopće imali’

Na Ljetnoj pozornici nasutupilo je desetak ansambala, KUD-ova i folklornih sekcija.

Ovdje bi se od mene očekivalo, kao maturanta srednje plesne škole, profesionalan osvrt na predstavu. Svi znamo da ja nisam za to, mogu biti sve osim profesionalna i ozbiljna.

Da vam iskreno kažem, totalno mi se nije išlo na ovu predstavu, izložbu ili štogod to bilo. Samo sam se htjela odvući do „Valerije“ i uzeti jedan pošteni sladoled. No tu moja mama igra značajnu ulogu. Moja mama… i stijenu bi pomakla samo jednim pogledom. Tako je i mene odvukla na predstavu i na tome sam joj zahvalna. Vjerojatno uočavate kako sam dosta ovisna o svojoj mami, ali mama k’o mama, nema ne ili da, ima samo DA koji je izazvan dosta jakim argumentima.

Došavši u gledalište, ugledah rijeku plavetnila, samo je sredina gledališta bila nešto popunjena, ostalo… samo plavo. Mislim nisam se ja žalila, svijetlo plava mi j omiljena boja, ali bi mi bila još omiljenija kada bi ju popunjavala osoba željna bilo kakvog znanja koje može steći. Čak je i jedna crna mačka s bijelim pjegama zauzimala sjedalo u gledalištu i s velikom pozornošću promatrala naše velikane iz Karlovačke županije. Što se zapravo i može očekivati od šibenske raje? A tko sam ja da se javljam? Silom dovučen novinar od kojega se očekuje da napiše fantastičan osvrt na predstavu čiju sam samo polovicu stigla pogledati. Ta polovica mi je bila dovoljna da shvatim da bi se ova naša kultura, naše hrvatsko bogatstvo trebalo držati kao kap na dlanu ili kao što susjed moje bake čuva svoj kontejner za smeće vežući ga s lancem i osiguravajući ga katancem. U ovome Šibeniku nikad kraja mojemu čuđenju. U tom bi se gradu i najtužnija osoba mogla nasmijati do suza radosnica. Prizori su urnebesni, samo ih trebamo postati svjesni kao i za ove narodne plesove, bojim se da dok ih ne izgubimo, nećemo znati što smo uopće imali.

Oko srca mi struji toplina kada vidim da najmanji članovi našeg društva neumorno obnavljaju našu kulturu u punom mladenačkom zamahu.

Bilo je tu izvanrednih muzičara koji su s jednom lakoćom na svojim tamburicama, gitaricama i kontrabasićima (bajsićima) neumorno pratili svako kolo. Pjevači su se orili, a cipele im zvonko davale poseban ritam. Iza svakog ritma stoji tradicija, povijest, događaj koji obogaćuje čovječanstvo. Tu se pojavilo i nijemo kolo, barem mislim da je, bila sam vrlo ponosna na sebe što sam barem jednu vrstu mogla prepoznati. Također, znam i zašto je nastalo, naime kada se u selu održavala nekakva svadba, ljudi bi plesali nijemo kolo kako ostali susjedi ne bi čuli da se događa fešta i da im nebi došli i pojeli svu hranu. E to vam je, ljudi moji, cijelo moje znanje o povijesti folklora. Mogu reći da dosta toga znam.

Ne mogu izostaviti frizure koje su me jednostavno fascinirale. Nisam niti znala da se takvi čvorovi mogu uopće i raditi na glavi. Nisu to bile pletenice, to su bile SPLETENICE, ŠLJUSTENICE, VIŠETENICE, PLJASTENICE, ODLIČTENICE i FESTIVALETENICE. Svaka čast onome kome je to uopće palo na pamet, a još više onome koji je to pretvorio u djelo.

Najbolji dio su bile priče koje su se izlagale pri samom početku svake koreografije. Radilo se o raznim dječjim igrama i narodnim običajima ispričanim iz očiju nevinog dječjeg pogleda. Tada bi se na pozornici riječi pretvorile u ples, a sreća u pjesmu.

Tako su i nastale predstave, priča se prenosi kroz pokret, a emocije kroz glas i pjesmu. Pa vi nemojte gledati narodne plesove…

Nika Vahović, 16

Po prvi put na MDF-u mi je “predstava” bila dosadna iako su djeca koja su plesala i pjevala bila iznimno talentirana. Nastupala je folklorna grupa iz Ogulina. Predstava je trajala 70 minuta što je po mom mišljenju bilo malo previše. Istaknulo se dvoje djece koji su svirali violinu. U folklornoj izvedbi su također prikazivali kako se prije plesalo i pjevalo za hranu poput jaja. Par djece iz izvedbe me čak i nasmijalo svojim sitnim greškama. Ljubiteljima glazbe će se ova predstava svidjeti, oni mlađi će možda htjeti “ubiti” oko.

Franka Šupe, 14

Večeras sam po prvi put na MDF-u gledala ovakvu izvedbu. Folklorna izvedba prilagođena je dječjem uzrastu. Djeca koja su nastupala te koja su bila vrlo talentirana izvodila su razne plesove, pjesme i igre kao što se radilo u “ono” vrijeme. Najviše me se dojmilo plesanje u Kolu. Dječja usklađenost tijekom nastupa zadivila je publiku uz sitne greškice koje su me nasmijale, ali naravno nisam ih uzela u obzir upravo zbog onih malenih pojedinaca koji su bili vrlo slatki. Zadivio me i njihov govor na srednječakavskom govoru. Tijekom večerašnje izvedbe sam se zapitala zašto su pojedina djeca hodala bosa, a sva ostala su imala cipele. U oči mi je upala njihova narodna nošnja. Ako potičete kulturu svoga kraja bilo bi lijepo da pogledate ovaj nastup.

Karla Dugopoljac, 13

Podijeli s prijateljima
64.
MEĐUNARODNI DJEČJI FESTIVAL ŠIBENIK - HRVATSKA
22. lipnja - 6. srpnja 2024.
MDF_PLakat

Izdvojeno:

Kategorije

društvene mreže