Osvrti Lucije Kostelac i Nike Vlahović
Pogled u zvijezde
Još jedan u nizu dosadnih ponedjeljaka. Počeo je festival i svatko bi očekivao da je grad prepun djece i zabavljača, no nažalost nije tako. Svake godine sve je manje predstava u kojima glume djeca, a sve više takozvanih umjetničkih predstava Iskreno, nije mi jesna ta nova umjetnost. Najviše bih voljela pogledati predstavu u kojoj su protagonisti djeca.
Čekala sam, ali i dočekala. Na Ljetnoj pozornici je izveden prvi mjuzikl u Hrvatskoj u kojemu glume djeca. Čim sam došla na Ljetnu u zraku sam osjetila neki čudni ugođaj. gledalištem se širio čaroban zvuk dječjeg smijeha i sve je bilo kao u bajci.
Kostimi su mi se jako svidjeli, jer su bili kao i odjeća koju djeca i tinejdžeri svakodnevno nose. Scenografija je bila ispod mojih očekivanja, no taj nedostatak su popravila djeca svojom izvrsnom glumom, plesom i pjevanjem. Jako mi se svidjela glazba koja je povećavala dojam i dodatno naglašavala povezanost među djecom.
Stipe mi se kao glumac najviše svidio, jer je svojim “seljačkim” govorom nasmijavao djecu. Gledajući kako Luka i Lucija razmjenjuju slatke riječi i poljpce, naježila sam se. Pogledala sam u zvijezde i pomislila: “Valjda nije takva ljubav moguća samo u predstavi…”
Odnosi i druženja na ulici, koja je Roko svakim danom pokušavao poboljšati jako su mi se svidjeli. Time je fantastična petorka dokazala kako se prijateljstva trebaju održavati razgovorom i druženjima, a ne samo preko mobitela.
Iako su svi htjeli osnovati bezbrižan planet u kojem nitko neće ništa raditi i u kojem će samo piti čokoladu, na kraju su shvatili prave vrijednosti života. Shvatili su da ljubav, prijateljstvo i zajedništvo svijet čine ljepšim. Na kraju su se svi zagrlili i počeli pjevati. To me je u jednu ruku naježilo, ali i bilo patetično. Kako bi moj prijatelj rekao: “Oslobod’ me Bože”.
Mogu se djeca praviti da je svijet zelena livada prepuna cvijeća, ali nije baš sve tako krasno. Uvijek će postojati nesuglasica među djecom i to se nikada neće promijeniti.
Lucia Kostelac, 14
Sjedi 5!
Izuzetna predstava, popraćena vedrim dječjim pjesmama, ostavila me u veselom glazbenom duhu. Naš vršnjak Roko je običan dječak koji sa svojom ekipom ima svoje “čarobne moći”. Na primjer: ima svoj tablet i sve što nacrta postaje stvarno. Njegovi frendovi imaju moći velike organizacije, padanja na pod, slaganja frizure u 3 sekunde i optimističnosti.
Trenutno su najaktualnije simpatije i kako izraziti svoju ljubav. Kada otputuju u Rokovu Zemlju, gdje mogu ostati pod uvjetom da se odreknu svoje obitelji, prijatelja i ljubavi, otkriva nam se pouka ove predstave – da budemo zahvalni za to što nam je dano.
Meni je predstava za sada jedna od najboljih na ovom festivalu. Komična je, zabavna i humoristična. Živa glazba je još više pojačala dojam, a djeca su je oživjela. totalno je opravdala namjenu za sve uzraste. Čak su se i djeca uključila u predstavu kada su se bomboni vinuli u zrak iz džepova brojnih pjevača. Svaki bomban je našao svojeg vlasnika, tj. svaki vlasnik je našao svojeg ljubimca.
I toliko za danas. Još samo preostaje dodijeliti ovcjenu. Moja je: sjedi 5!
Nika Vlahović, 14
