Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci (Mala loža)
Kako započeti s pisanjem kada “uletiš” u drugom poluvremenu festivala, kada su od zadnjeg festivalskog teksta prošle duge dvije godine? Iako je sve već u punom jeku i nekako mi se teško samo ubaciti, jučer sam ipak došla pokorno zatražiti v.d. vođe Biltena neki zadatak da se opet osjećam korisnom. “Pčelica Maja, sutra u 9, Mala Loža”, Sanjin briefing je bio kratak i jasan. “Ništa teško za početak”, dodala je. Isprva sam mislila da je u pravu, no sada kad se napokon nalazim pred ekranom, polako shvaćam da sam ispala iz đira i da bih puno lakše riješila još koju maturu, nego složila nekoliko suvislih rečenica u Pčelici Maji. No probat ću nešto sklepati, a oni koji su očekivali neku ozbiljniju recenziju, nek mi još danas oproste.
Dakle, jučer je na Trgu Ivana Pavla II., tj. Maloj Loži, gostovalo Gradsko kazalište Joza Ivakić iz Vinkovaca. Ova lutkarska predstava prati jedan i pol dan te jednu noć u životu Pčelice Maje, koje ona provodi izvan svoje košnice. Znatiželjna Maja tijekom svoje pustolovine susreće mnoge zanimljive likove, poput otkvačenog skakavca Pepija, bubamare Slavka koji ima više imena od Zagorovog prijatelja Chica, kung-fu i hip-hop majstora Kurta (vrsta diskutabilna, nekakva buha valjda), i još puno drugih kukaca na koje se može naići u prirodi. Sve su lutke bile vrlo gipke te se tijekom glazbenih točaka moglo s lakoćom zaboraviti na ljude u crnom koji su njima vješto upravljali.
Važnost glazbe u izgradnji likova posebno je bila izražena u dijelu kada se na sceni pojavljuje paučica; mislim da su svi u publici osjetili one sitne žmarce jeze koje i inače osjetimo pri pogledu na pravog pauka. Pred sam kraj predstave, kad smo svi očekivali žestoku borbu između pčela i stršljena za košnicu, osobno sam ostala ugodno iznenađena kada je situacija umjesto tučom razrješena plesnim natjecanjem u kojem je Majina ekipa uvjerljivo pobijedila. Glumci su dobili prilično mlak pljesak iako su zaslužili jedan puno glasniji, ali mislim da nam nisu to zamjerili. Naime, u publici su bila djeca vrtićkog uzrasta pa ni uz najbolju volju nisu uspjeli ostvariti jačinu pljeska dostojnu ove tople i vesele predstave. No, mislim da je bitna namjera koja je svakako bila veliki pljesak.
Iva Dominović (19)