Još malo o Poljani…
Pola sata ranije, uputila sam se prema Poljani jer nije mi bilo ni na kraju pameti stajati ili prepustiti starijima od mene mjesto za sjedenje. Po putu sam susrela mlade, užurbane i ustreptale plesačice iz plesnog studija ‘Sjene’ oslikane plavim bojama po licu. Krajičkom oka sam u Konzumu vidjela pjevača u narodnoj nošnji kako kupuje gorivo za svoje glasnice. Izgledalo je kao da se cijeli grad priprema na ovaj veliki događaj koji će obilježiti godinu 2020. svojim uspjehom i ponosom.
Kao što rekoh, zauzela sam solidno mjesto na Poljani, ali na kraju je došla moja baka kao uzvišena grofica i ubrzo sam se našla na nogama teško naslonjena na, nekad moje prijestolje. Polako se svijet počeo skupljati, nove pepeljare namontirane na koševe za smeće brzo su se popunile. Sve je zamirisalo životom. Razmak od metra i po’ pretvorio se u dva milimetra. Ništa čudno! Šibenčanka iza mene komentirala je kako će sutra razglasiti tisuće novih slučajeva korone u gradu. Nikome nije bilo bitno zdravlje koliko im je bilo bitno dobiti što bolji pogled na pozornicu.
Program je započeo s himnom Lijepa naša koju je između ostalih pjevača pjevao i vjerni kupac iz Konzuma. Orilo se dupkom popunjenom Poljanom. Nakon toga slijedilo je par vrlo lijepo izrečenih riječi dvaju voditelja, gradonačelnika i našeg oca biskupa koji je blagoslovio cijelu Poljanu uz jednoglasni Očenaš.
Program se nastavio. Šibenski narodni glazbenici su vješto svojim glazbalima izvodili Odu radosti, te pratili zbor koji je ponosno pjevao Šibensku baladu dok je sjajno osvijetljeni sv. Mihovil sa knjižnice Jurja Šižgorića stajao kao najponosniji arkanđeo. Potom su ‘Sjene’ zauzele pozornicu prikazivajući Šižgorićevo more, kao i publika koja je pokušavala uhvatiti koji morski pokret vještih plesačica. Za kraj je dječji zbor „Zdravo maleni“ iz dubine svojih pluća zagospodario pozornicom pjevajući himnu 60. jubilarnog dječjeg festivala.
Kao ‘točka na i’ zagrmilo je nebo nad Poljanom, veličanstveni vatromet. Ne znam za ostale, ali mene su prolazili trnci, jedan je drugog sustizao. Tu se vidjela prava šibenska veličina. Svaki prasak bio je popraćen uzvicima oduševljenja i sve većim brojem mobitela koji su nastojali uhvatiti svaku iskru.
Tako je nova Poljana službeno postala novi dio Šibenika, novi izvor događanja i, prema riječima voditelja, nova pozornica za svu ‘šibensku dicu’, a i za starije.
Nika Vlahović, 17