Biltenci su se sinoć odlučili na intervju s japanskim umjetnikom Nori Sawom. Pročitajte što im je otkrio.
Odakle Vam inspiracija za Vaše priče?
Inspiraciju dobivam iz klasičnog japanskog stila kazališta i europskog. “Sjeme” je, na primjer, klasična japanska priča dok “Nebo” ima čeških utjecaja. Dakle, miješam japanski i europski stil. Iskreno, ne znam odakle mi točno inspiracija, jednostavno dođe prije roka: U jednom tjednu moram napraviti lutke i onda dođe sama od sebe.
Kako se jedan Japanac snašao u Pragu?
U početku je bilo jako teško. Došao sam tamo prije 23 godine. Poslije revolucije Češka se promijenila, puno. Ali sada je Prag pravi europski grad. Sad je puno lakše, ali trebalo je 20 godina da postane tako.
Koja je uloga kazališta u educiranju djece?
Iskreno govoreći, ne razmišljam o filozofiji i porukama dok radim predstave. To mi dođe prirodno, “iznutra”. Kad radim predstavu, cilj mi je oduševiti i iznenaditi, tako da publika ponovno dođe na moje predstave.
Na pozornici smo čuli Vaš hrvatski i stvarno ga dobro govorite. Kako je teklo učenje jezika?
Naučio sam tekst u 10 minuta. Pio sam kavu i asistentice su mi napisale što trebam reći.
Ovo Vam je prvi put u Hrvatskoj. Što mislite o njoj?
Ja se samo krećem od hotela do hotela u autu, pa ne znam puno. Ali znam ljude poput asistentica Antonije i Lucije, i ljudi su dobri. Sviđaju mi se. Dobri su ljudi.
Kako to da izvodite bez pravih dijaloga, improvizirajući?
Cilj mi je posjetiti što više zemalja i ako imam duge tekstove u predstavama, problem je prevoditi ih. Zato pokušavam raditi predstave sa što manje teksta.
Imate li kakvu poruku za djecu s festivala?
Dođite na festival i iduće godine! Uživajte u kazalištu, predstavama, to je najvažnije!
Điđi Delalić (17) i Josip Mrđen (18)
