U HNK u Šibeniku jučer je uprizorena lutkarska predstava Omera Raka.
‘Pohvale šibenskoj ekipi, odlična izvedba!’
Ne baš popunjeno gledalište upotpunili su ‘norci, ‘biltenci’ i ostala djeca s radionica. Ova domaća predstava s lijepom porukom, koja je mlađoj publici doslovno objašnjena od riječi do riječi bila je prekrasna.
Ako smo mi stariji bili zainteresirani (ne svi, naravno) , mogao bih reći da su i mlađi. Većini djece koja su bila iznad 3+ dobnog ranga, osim glumačokog, svidio se i vizualni dio predstave. (Malu pomutnju napravio je projektor koji je bio smješten u predsjedničkoj loži za koju je vrijedila zabrana ulaska, pa je nekolicina ‘noraca’ i ‘biltenaca’ morala potražiti bolje lože).
Scenografija je bila odlična. Dogodio se tek jedan mali problem kojeg, vjerujem, veliki dio publike nije ni primijetio. Naime, u jednom trenutku sunce je otpalo s drvenog nosača u zraku. No, činilo se kao da je tako i trebalo biti.
Vrijeme je i da spomenem radnju. Kratko. Dva hrasta brata; jedan glomazan, bahat, sebičan, a drugi mali, kržljav, ljubazan i dražesan, žive u šumi. Priča nam govori o ljudima koji svojim postupcima štete i drugima, govori nam i o ljudskoj ljubavi prema drugome i o tome kako je lijepo pomoći bližnjemu ili pak onome kojeg smo prvi put vidjeli. Glomazno drvo bilo je toliko bahato da je meni i ostatku ekipe iz lože stvarno išlo na živce.
Odlična gluma – očekivano od šibenske glumačke ekipe. Volio bih i očekujem još ovakvih predstava – za velike i male. Sve u svemu, pouka je odlična, gluma također, scenografija, igra svjetlom i lutke priča su za sebe.
Pohvale našem šibenskom timu iz redakcije Biltena.
Leonardo Miodrag (16)
‘Svi smo povezani u cjelinu’
Predstava „Malo veliko kvrgavo drvce“ domaćih, šibenskih izvođača, uprizorena je sinoć u relativno popunjenom kazalištu.
Riječ je o antagonizmu između dvoje braće hrastova, jednog debljeg i većeg, i onog manjeg i oskudnijeg. Simbolika samog izgleda drveća je vidljiva i u karakternim osobinama dvojice braće. Naime, veće kvrgavo drvce je bahato i bezobzirno se ponaša prema bićima i pojavama oko sebe, dok je ovo manje i neuglednije pokorno, pristojno te ima razumijevanja za druge. Naravno, na kraju dolazak dobre vile sve rješava. Drvce koje je u predstavi pozitivac biva nagrađeno, a njegov bahati brat kažnjen.
Sama radnja dodatno je upotpunjena zanimljivom kostimografijom i scenografijom koje zasigurno nisu ostavile publiku ravnodušnima.
No, kakva bi to predstava bila da svojim gledateljima ne nudi određenu moralističku pouku. Konkretno, ovdje je riječ o narušavanju sklada u prirodi i općenitom odnosu ljudi jednih prema drugima. Bahato drvce je zaslijepljeno vlastitim ja, te time zaboravilo da na ovom svijetu nismo sami. Svi smo povezani i sve je jedna cjelina. Samim time, ova predstava ima i ekološku crtu jer govori o jedinstvenom skladu u prirodi, ali i čovjekovom odnosu prema njoj. Čovjek je narušio taj sklad u nastojanju da bude gospodar. Pohlepan je i nasilan te je zaboravio zajedništvo, jezik prirode i na koncu, time što je zaboravio na druge, zaboravio je sebe. Kao glavna vrlina istaknuta je dobrota, koju bi svaki čovjek kao pojedinac trebao pronaći, makar zakopanu duboko u srcu.
Iako je predstava prilagođena našim najmlađim festivalcima, samim gledanjem ove predstave svima nam se postavlja pitanje koliko stvarno živimo u skladu s okolinom, bilo da je riječ o prirodi i ljudima, posebno u ovom današnjem suvremenom društvu i svijetu.
Ivana Čičmir (19)