Trikovi su bili za mene jako djetinjasti, no kao što urednik kaže nismo mi mjerilo nego djeca, a djeca, ona su bila oduševljena.
Probudivši se u 8 sati (drugi put nakon ljetne školske stanke, šalim se prvi) psihički sam se pripremio meditacijom jer ponovo idem u bolnicu, moje „najdraže“ mjesto. No, kad sam došao i prisustvovao dječjem smijehu – mišljenje se promijenilo.
Krenimo od početka, ja i kolega Điđi dođosmo u sobu 4 pedijatrijskog odjela šibenske bolnice. Prisjetih se i svojih bolničkih dana koje sam ležao baš u toj navedenoj sobi – kreveti su zakon, čak imaju i internet u sobama. Kako bilo, čekali smo glavne zvijezde večeri, mališane iz okolnih soba. Kad smo se svi lijepo smjestili, naš fotograf opali nekoliko slika, i šou je mogao započeti.
Dolaskom Đona Kestena jedno se dijete jako rasplakalo pa je majka da ne uznemiri ostatak vesele ekipe otišla. Trikovi su bili za mene jako djetinjasti, no kao što urednik kaže nismo mi mjerilo nego djeca, a djeca, ona su bila oduševljena i jako im se svidio Đon sa svojim „magičnim“ trikovima, žongliranjem sa 3, 4 pa i s 5 loptica. Djeca su bila komunikativna, to me začudilo jer po prirodi ljudi znaju biti sramežljivi. No, ne i mališani šibenske bolnice. Naravno, nisu tu samo bili dječačići od 5-6 godina, bile su tu prisutne ostale dobne grupe od 10 pa do…
Lijepa gesta festivala bila je razveseliti sve prisutne (djecu, nas novinare, osoblje i roditelje) – mala ljudska gesta vrijedi jako puno. Djeca su bile sretna to je najbitnije, svakako podržavam ove inicijative koje su mali doprinos našem društvu.
Leonardo Miodrag (16)