Gradsko kazalište Joza Ivakić / Dječje kazalište Branko Mihaljević, Vinkovci / Osijek (HNK u Šibeniku)
Kako ja obožavam kada nas zaštitari ne puštaju na vrijeme na predstavu nego nas nakon moljakanja i kazivanja da mi zapravo RADIMO, puste na polovicu predstave. Tako da od mene ne očekujte potpuni sadržaj predstave, također zahvalite zaštitarima što jučerašnji Mali princ nije urodio plodom. Naime, početak ne znam, ali je predstava bila drukčija od originalnog djela. Bilo je malih, ali značajnih izmjena. Npr: dodani su mali, šumski stvorovi – zec i leptirica i kraj je bio potpuno drukčiji, vjerojatno zato što nisu mogli pokazat vučinu kako ždere baku ili mu je možda nestalo apetita, sve u svemu baka se pokrenula i izvela brzi karate na vuku, tada je ušla mala Crvenkapica, pjevajući, nalikovala je na priblezgu. Iako su im pjesme bile originalne sve su imale istu melodiju i istu ulogu, izluđivati me! Nakon što je ušla u kuću, počela je svirati kartonski klavir i, naravno PJEVATI. Nakon toga su slijedila ona legendarna pitanja koje, nadam se, svi znate. Opet, kraj je bio drukčiji, Crvenkapici su ovaj put u borbi protiv vučine pomagala njena 2 prijatelja, leptir i zec koji se nisu pokazali baš korisni i na kraju je ipak došao gospodin lovac i ispališvi iz puške, otjerao vuka u šumu. Po mom mišljenju bi trebalo biti malo MANJE pjevanja i likovi su bili “prefake”. Dragi moji glumci, zbog vas sam se borila ispred vrata sa zaštitarima koji vole biti glavni, pa vas molim da poboljšate pjesme i smanjite taj našiveni osmijeh na licima da bude malo prirodnije. Vi dragi čitatelji, ovoga puta nije bio predugačak tekst, jer mi je uz zaštitare smetao i jedan prekrasan reflektor.
Nika Vlahović, 15
Od bajkovite basne napravljen je, po meni, jedan kratak ali zanimljiv mjuzikl za djecu. Predstava je bila simpatična i pomalo humoristična, a kroz humor su dobro prikazane prve životne lekcije i put do osamostaljenja jedne djevojčice. Zbog simpatične kostimografije i koreografije dojmila se dječjoj zaigranosti koja se kroz nju proteže, u sebi nosi pouku i to je vrlo bitan element. Ponekad nije dovoljno samo reći djeci da ne razgovaraju s nepoznatim ljudima, treba im to dočarati na način da shvate što im pokušavate reći. To je upravo ono što ova predstava radi. Ona je kao glas koji kroz igru zabavno upoznava djecu na opasnosti na koje će naletjeti na svom životnom putu.
Leonarda Živković, 14
Večeras smo prisustvovali predstavi koja nam je prikazala priču poznatu ama baš svima, a to je Crvenkapica. Crvenkapica kao Crvenkapica, vesela i razigrana kao uvijek da nam svima uljepša dan. Kazalište standardno prepuno djecom koja su uvijek raspoložena za vedre predstave. Po meni predstavu su zanimljivom učinili pjesme koje su predstavalje glavne likove. Djeca su bila toliko zainteresirana da su se skoro sama popela na binu. Puno je ljepše vidjeti takav prizor nego tiho gledalište dok traje neka ultra dosadna predstava, a tijekom festivala se dogodi da ima takvih. Na kraju predstave veliki aplauz je pokazao da su glumci odradili dobar posao. Barem su nasmijali djecu.
Marin Belak, 15