Sinoć smo u kazalištu mogli prisustvovati jednoj pomno umjetničko izraženoj predstavi u koprodukcijskoj izvedbi Gradskog kazališta lutaka iz Splita i teatra iz Rusije.
Iako je na repertoaru bila obrada svima dobro poznate opere „Carmen“ španjolskog skladatelja Georgesa Bizeta, u publici se tražio „čovjek više“, a ne stolica više kako kaže izreka, vjerojatno jer su ljudi bili odbojni tijekom kupnje karata misleći da će ovo također biti opera.
A bome ni ja nisam mislio da će biti nešto specijalno, očekivao sam dosadnu i zamornu izvedbu. Ono što je uslijedilo je bila eksplozija kreativnosti koja je oduševila svu prisutnu publiku. U programu su bili navedeni svi izvođači iz Rusije tako da nisam imao pojma čemu je bila ta suradnja s kazalištem iz Splita koje je također bilo navedeno u programu.
Predstava je bila lutkarska i bila je izvedena bez imalo dijaloga (čime nas je poštedjela glasova iz opere) uz vrhunski izrađene kostime bandita i Roma te izvrsnu scenografiju, a govorila je o ciganki Carmen i pratila uobičajenu radnju kao i u operi.
Carmen se zaljubila u Don Josea, ali dok je on bio u zatvoru, u isto vrijeme je osjetila osjećaje prema toreadoru Escamillu. Na kraju ju je Don Jose ubio zbog nevjere. Zbog manjka dijaloga možda je bilo teško razumjeti predstavu, no svi događaji i glavna ideja su uspjeli u cijelosti biti preneseni. Osim lutaka su glumili i banditi te Romi, dok su ostali radili pokrete kontrolirajući time Carmen, Don Josea, Escamilla ili bika kojeg je toreador ukroćivao. Ono što je bilo također posebno u predstavi je bio i izvrsni ples popraćena izvornom glazbom odnosno arijama iz istoimene opere. U isto vrijeme su i svirali na rekvizitima gitare i violine te se činilo kao da zvuk izlazi iz glazbala, a ne iz zvučnika. Sve u svemu, htio bih istaknuti da je bolje na kraju da ima manje publike u kazalištu, ali da je ona prava i da se ponaša u skladu sa situacijom, nego da je svako mjesto ispunjeno s obrnutim efektom.
Josip Mrđen (18)
