57. međunarodni dječji festival otvoren je sinoć predstavom Buratino.
Hajdemo mi od početka!
Naša vjerna zastava, zastava Međunarodnog festivala djeteta u Šibeniku, jučer se uzdigla s ponosom u visine, s ponosom se približavala svojem prijestolju. Kolona je bila predvođena dječakom koji se jedva vukao, a drugi na kraju kolone toliko je bio ponosan da se zabio u kamermana i pristojno ga pričekao da se makne s puta. Slijedila je tradicionalna pjesma festivala sa promijenjenom koreografijom. Moram priznati da je bila previše statična za plesače koji su jedva stupali vukući tabane milimetar iznad poda i mlatarajući rukama kao da režu najveći but najžilavijeg praseta.
No počnimo mi o predstavi.
Zanimljiva i dobro osmišljena predstava privukla je svu moju pažnju. Skoro svu. Ostali dio pažnje ukrali su šareni nokti jedne gospođe na sjedalu pored mene, koji su izgledali kao da se najživahnija duga sakrila u njima ne bi li se spasila od burnog vjetra koji je bjesno lamatao kosama brojnih gledatelja, kao što se tama zemlje Budalije ugostila u noktima lukavog lisca.
Iz malenog dječaka Buratina frcala je energija kao i vatromet s kojim je glamurozno obilježeno svečano otvaranje festivala. Pjevao je, plesao, kotrljao se po podu i svima je vjerovao. Njegov stari, vjerni otac imao je veliko srce i čvrsto je vjerovao u Buratina, čak je prodao svoj kaput da mu priušti novu novcatu čitanku. No, Buratino upada u nevolje iz kojih se uvijek nekako spašava. Poetična je bila pjesma Buratinu, koju bih rado podijelila sa vama:
“Čuvaj svoje srce malo,
ne daj da ga svladaju
jer u svome srcu imaš
najljepšu čaroliju.“
Da vam budem iskrena predstava mi se malo odužila i na kratko postala dosadna, možda zato što sam ja sada običan pubertelija, ali srce mi je zaigralo i trnci iskočili na površinu kada je Buratino otključao čarobna vrata grada Šibenika, jednoga grada na obali mora, kao što kaže Sviralo.
Tako su mi pokazali da se čarolija već nalazi oko nas, samo ju trebamo prepoznati. I zapamtite ovu pjesmu koja nije upućena samo Buratinu nego i svima nama: „Budi dobar Buratino, slušaj svoje srce i nemoj ga nikad iznevjeriti. Što je dobro, što je loše, savjest će ti reći.“
Pohvale mojem najdražem glumcu Damiru Lončaru, Karabasu Barabasu, koji me svaki put uspije nasmijati, a pohvale i svim ostalim glumcima i bendu na predivnom ugođaju i glazbi!
Nika Vlahović (14)
