Sinoć je na Ljetnoj pozornici bila repriza Buratina.
Predstavu “Buratino“ sam odlučila pogledati jer sam čula pozitivne komentare i nisam se razočarala. Ovo mi je jedna od najboljih predstava jer na smiješan i vrlo zanimljiv način djeci prikazuje priči o Pinokiju. Oduševila me je scenografija i kostimografija u koju je uloženo mnogo truda. Posebnu čar ovoj predstavi su dala djeca koja su svojom vrhunskom glumom, pjevanjem i plesom uljepšala predstavu.
Nisam toliko pratila predstavu jer mi je bilo hladno, a i tješila sam prijateljicu koja je ponovno izgubila vjeru u ljubav. U svoj toj zbrci uspjela sam čuti par izreka koje su mi vratile osmijeh na lice. Sve više sam počela shvaćati kako novac kvari ljude te da nam je za sreću dovoljna ljubav, prijateljstvo i čisto srce.
Najviše mi se svidio kraj kada je Buratino otvorio zlatnim ključićem vrata najljepšeg grada i time dokazao da pravda uvijek pobjeđuje. Najsmješniji glumac mi je bio Karambas jer je sukobom s lutkama i željom da spali Buratina pokušavao doći do ključa na vrlo podao način koji je gledatelje nasmijao.
Gledajući predstavu sjetila sam se da sam i ja prije sedam godina sudjelovala u njoj te da mi je u srcu ostavila brojne uspomene koje ću zauvijek pamtiti. Rado bih htjela ponovno glumiti u predstavi, ali vrijeme prolazi i ja odrastam. Znam da mi se želja neće ostvariti, ali bar se nadam da ću se jednog dana kada pogledam ovu predstavu sjetiti svega što sam proživjela.
Lucia Kostelac (14)