Kazališna družina Pinklec I Zavod Federacija (Hrvatska/Slovenija) (HNK u Šibeniku)
(Fotografiju opet nemamo, hvala Press centru)
Ušla i sjela
Šetala sam se gradom. Išla sam u kazalište gledati današnju predstavu. Ušla sam i sjela na stolice. Predstava se zvala “Vučje srce”. Predstava je započela tako da je istraživač tražio vuka te je pitao djecu: “Jesi li ti vuk” Predstava je završila i jako mi se svidjela. Bilo je mnogo ljudi te se djeci jako svidjela. Na kraju smo ih nagradili jednim velikim pljeskom.
Lana Slavica (11)
Smiješni twister
Na početku predstave glumac je pričao s publikom što se meni kao početak jako svidjelo. Meni je ova predstava bila jako zanimljiva, a još zanimlljivijom su je činil zvučni i svjetlosni efekti, koji su se savršeno slagali sa scenografijom. Ovu predstavu čini još domišljatijom scenografija prikazana na platnu. Meni je najsmješniji dio kad su jelen i vučica igrali twister. Kostimi su bili jako dobro osmišljeni. Ova predstava bi se mogla nazvati mjuziklom. I u ovoj se predstavi uspilo pokazati još jednom da su životinje osjećajnije od ljudi.
Sara Juraga (12)
Odvijao se rusvaj
Ne znam kako da započnem, predstava mi je bila prosječna, da sam mlađa bila bi mi zanimljivija. U predstavi, naravno, govori o vuku koji je morao otići iz roditeljskog čopora i napraviti vlastiti. I to je to što sam uspjela shvatiti u predstavi. Za to vrijeme dok se predstava odvijala oko mene se odvijao rusvaj, dvije djevojčice svjelucale su rajfovima od Mini Mousea, drugi malo svijetlili s mobitelima, a treći zadirkivali glumca da je on vuk. Kada im je dosadilo svi su pljeskali uz ritam pozadinske glazbe. Kada im je bilo zanimljivo proizvodili bi vau-zvukove. Završna ocijena OK.
Nika Vlahović (14)
Bez posebnog ritma
Dok sam bio mali volio sam se po zidu igrati rukama i od njih proizvoditi sjene. To je bio jedan dio predstave koja se održala u kazalištu. Iako mi se u početku činilo da neće biti do kraja dopunjeno, no prevario sam se. Na predstavi je bilo otprilike dvije trećine publike. U predstavi se radilo o jednom istraživaču koji voli vukove i misli da oni ne napdaju ljude. Cijela predstava je jako lijepo napravljena s malo scenografije. Iako postoji primjedba na stvari na pozornici koje su se nalazile iza platna projekciranja koje su se vidjele, a nisu smile. Sve bi to bilo rješeno malo visočijim platnom. Publika je bila skroz uživljena u predstavu, proizvodila je zvukove vukova i svega ostalog. Ono što je interesantno u vezi ove predstave je to što je bila jako zanimljiva, ali nije imala nikakav poseban ritam. Sve u svemu, predstava mi je bila solidna.
Emil Erak (15)
Aktivno pljeskanje
Istraživač Rudi je na početku predstave pitao djecu raznorazna pitanja na koja su ona radosno odgovarala. Scenografije nije bilo mnogo osim velikog bijelog platna na kojem su se prikazivale različite sjene i sa strane nekih instrumenata. U ovoj predstavi učimo mnogo o vukovima, kao npr. one su jedne vrlo plašljive životinje koje će radije pobjeći nego se sukobiti s nama. Sjene na platnu su bile vrlo zanimljive. Bilo je mnogo roditelja i djece (ali neka mjesta su bila prazna) koja su aktivno pljeskala na izvedene predstave.
Karla Dugopoljac (12)
Izostale bljeskalice
O ovoj predstavi mogu reći samo najbole pohvale. Barem na ovoj predstavi nisu bile bljeskalice i upaljeni mobiteli su se rijeđe viđali. To znači da je ova predstava bila bar malo zabavnija. Svidjelo mi sešto su u jednom djelu prestave glumci komunicirali s gledateljima. Priča o vukovima koju su nam glumci prenjeli bila je zanimljiva i u svakom trenutku me je zanimalo šta će se dalje dogoditi sa vukom. Sama izvedba je bila savršena i domišljata. Ja i Emil smo komentirali kako su na raspolaganju glumci imali dobre svjetiljke. Svidjelo mi se kako su sjenom imitirali razne životinje. Najsmješnije mi je bilo kada je glumac kao ”izlazio iz vode” najmjestio kosu, a ono on čelav.
Marin Belak (14)
Konačno bez mobitela
Početak je bio dobar zbog zvučnih i svjetlosnih efekata, također je glumac pričao s djecom iz publike. Tokom predstave je bilo puno pjesama, te je publika pratila ritam pljeskom. Predstava je bila za mlađe, ali je bila donekle zanimljiva. Na ovoj predstavi nije bilo puno ljudi koji su koristili mobitele, pretpostavljam jer im je bila zanimljiva. Jako mi se svidio dio kad je glumac pričao s djecom jer je to dodatno zainteresiralo, također su mi se svidjeli odlično smišljeni kostimi.
Mihaela Mijić (12)
Jednostavno oduševljena
Predstava me jednostavno oduševila. Iskreno mislila sam da će biti dosadno, no bilo je jako zanimljivo. Impresioniralo me to što su samo četiri glumca uspjela glumiti, pjevati, plesati, svirati, imitirati zvukove i prenositi doživljaj čak i preko platna. Sadržaj predstave mi se sviđa jer daje jasnu pouku a to je da svako biće koje živi na Zemlji ima svoja prava. Na toliko mnogo slikovitih i maštovitih načina glumci svom snagom pokušavaju predstavu dovesti do apsolutnog savršenstva, što im je po mom mišljenju i uspjelo. Toliko o mojim doživljajima s predstave jer ne znam što više pisati s obzirom na to da su mi pozornost omeli moje kolege koji su intervjuirali pjevača Ivana Dečaka čiji mi se život čini jako zanimljivim. Moje kolege ”rasturaju” s pitanjima i jako sam ponosna na njih. Toliko od mene…
Benisa Huseljić (14)
