Po svemu sudeći, bio je to mjuzikl kojeg će Šibenik još dugo pamtiti.
Kad bih morala izabrati jednu priču koja je obilježila moje djetinstvo onda je to zasigurno priča o ježevoj kućici. Istoimena predstava Gradskog kazališta lutaka Rijeka pokazala se kao svojevrstan spektakl, što se glumačke ekipe tiče, a i mališani su ispunili tribine do posljednjeg mjesta i išćekivali predstavu nemirnog duha. S prvim tapkanjem glumačkih nožica po podu Ljetne pozornice predstava je počela, a mališani utihnuli.
Scenografiju su činila velika stabla, iz kojih je na sve strane prštalo lišće i granje, dočaran je pravi šumski ugođaj. Zvukovnoj atmosferi pridonosilo je recitiranje glumaca u rimama. Po svemu sudeći, bio je to mjuzikl kojeg će Šibenik još dugo pamtiti. Poanta priče je dosta refleksivna i odnosi se na svakodnevni život. Riječ je o Ježurki Ježiću koji biva pozvan na slasnu večeru kod mudre lije Mice. No, iznenada izbija hajka, pa se Ježurka sprema za povratak svom voljenom domu.
Lija, vuk, medo i divlja svinja izruguju ”ježa budalu” jer brani svoj skroman, oronuli dom. Ipak, Ježurki je dom drag onakav kakav jest – ”prost je i skroman, al’ tu je slobodan”. To malo čudo od njegovog skrovišta je sve što ima, predstavlja mu sigurno utočište, šumski opstanak i s ekonomske strane životnu egzistenciju i nadasve, jedinu ljubav ježeva srca.
Takav stav trebali bismo imati svi, a da svoj dom valja voljeti, braniti i čuvati pokazale su sudbine „mučkih provokatora“ – vuka je umlatila hajka,medu izbole pčele, a svinja pade ko kruška! Da ne bismo završili kao oni, pozdravljam vas s jednom starom, poštuj svoje!
Iva Sladić (19)
