Najbolje je bilo dvjema curama koje su blizu projektora prodavale kokice jer su povisile promet zbog navale djece kojima bi počela curiti slina kad god bi vidjeli hamburger, pizzu ili bilo koju drugu hodajuću hranu.
Prije 5.godina u svijetu, odnosno prije 4 godine na Gorici, sretan završetak dočekao je kompjutersko animirani film “Oblačno s ćuftama“ (Cloudy with a chance of meatballs). Ako netko ne zna što su ćufte, to su vam mesne okruglice, ali smisao za humor hrvatskih prevodilaca je toliko jak da su morali prevesti tu riječ kao ćufte i nasmijati našu publiku do suza.
Nego, film je bio baš solidan i nije mu trebalo ništa drugo da ga poboljša ili pokvari, ali NE! Došao je novi nastavak tog filma prošle godine, a film je bio toliki hit da su ga jednostavno morali staviti na platno goričkih skala. Koliki je hit bio, vidjet ćemo u narednim retcima. Naslov samog filma ne odnosi se ni na jednu scenu iz filma, niti je bilo oblačno, a nije bilo ni ć od ćufta kako se već one zovu (sve scene napravljene u filmu su imaginarne i nemojte se nadati padanju ćufta ovog tjedna iz neba, bit će samo kiša danas pa nam dolazi novo zatopljenje, tako kažu).
U filmu se radi o znanstveniku Flintu odnosno Marinu Prskalu koji je s građanima napustio grad Kaštel Srdelicu (jedini zapravo humoristično prevedeni dio filma) nakon oluje hrane. No, Marin nakon nekog vremena shvati da njegov stroj ŠBZNJK (neki slični prijevod) ipak radi te se mora vratiti da spasi svijet. Ništa extra, priča je malo prenatrpana za uru i po vrimena, da su proširili još pola ure bilo bi super ovako su sve stisli na knap što je uvelike oslabilo razumljivost filma te su se na Gorici čuli već žamori i zapitkivanja roditelja: “Mama, a šta je onaj s debelin noson sad reka?” i slično. Film je zadržao stare uloge (Bill Hader, Anna Faris i jedini važan spomena Neil Patrick Harris koji glumi Barneya u poznatoj seriji “Kako sam upoznao vašu majku” mada uloge u crtićima nisu toliko ni bitne jer glumci samo daju svoje glasove), ali je film bio sinkroniziran pa smo čuli glasove naših glumaca koje ću reda radi navesti (Mia Krajcar, Bojan Navojec, Filip Juričić…) iako nitko nije ni znao tko je dao glas kome, a još manje da je Barney Stinson dao glas u originalnoj verziji.
Animacija je bila relativno dobra, budući da je Sony Pictures Animation mlada još industrija i nije toliko puno animiranih filmova radila, a i njihov rad puno sliči na onu Pixara i DreamWorksa pa dođe na isto skoro, mogu oni i bolje. Ono u čemu je film uvelike uspio je stvaranje konstantnog nereda da zaokupi pažnju djece tokom cijelog filma (2. faktor zaokupljanja pažnje je bio ogromna količina hrane u filmu), ali su tu pažnju oslabili svojom nejasnošću i pretrpanošću radnje te je tako manjoj djeci bilo nerazumljivo, a nešto starijoj malo nezanimljivo (desetak djece me čak i pitalo koliko još do kraja filma), iako je bilo i onih koji su uživali i nasmijali se humorističnim komentarima naših uvijek urnebesnih glumaca.
Najbolje je bilo dvjema curama koje su blizu projektora prodavale kokice jer su povisile promet zbog navale djece kojima bi počela curiti slina kad god bi vidjeli hamburger, pizzu ili bilo koju drugu hodajuću hranu. Naravno, u svemu su najveći gubitnici bili roditelji koji su osim sjedenja na skalama i gledanja crtića koji im se nije baš svidio morali plaćati djeci repete. Film je po meni čak bio i bolji od svog prethodnika, samo da je bio malo duži kako sam rekao bilo bi dosta i za mene i za djecu i za kokičarke.
OCJENA FILMA: 6/10 (preporučujem gledanje oko 10-11 sati ujutro, taman da se djeci otvori apetit pred ručak)
P.S. Ponavljam danas meteorolozi zovu kišu, a ne ćufte.
P.P.S. Uredniče nadam se da je bila dobra recenzija i da me nećeš potjerati u kazalište ili na Dobrić.
Josip Mrđen (18)
