Gradsko kazalište lutaka iz Rijeke jučer je u HNK Šibenik izvelo predstavu Doktor Dolittle.
Gledalište kazališta bilo je puno kao i svaki put kada je na programu neka predstava poznatog naziva. S obzirom na to da je naznačeno kako je predstava namijenjena djeci uzrasta 5+, očekivala sam veselu koreografiju i šarenu scenografiju te se nisam prevarila. Na trenutke sam čak primjetila kako gubim nit predstave, no izgleda da ostatak publike nije imao odviše problema s tim pa to pripisujem činjenici da već odavno nadvisujem ostatak prisutnih na predstavama i da stvari koje meni možda nemaju baš puno smisla itetako puno znače djeci.
Pretpostavljam da je priča doktora Dolittlea poznata svima barem dijelom: doktor koji može razgovarati sa životinjama pomaže im bez obzira što mu to ne donosi nikakvu zaradu te živi na rubu egzistencije. Ono što me iznenadilo je podatak da se doktor nije rodio kao poznavalac životinjskog, već je taj jezik naučio od svoje papige Polinezije. Zajedno sa ostatkom svoje svite koju uz papigu čine prasac, sova i patka balonom kreće na put za Afriku kako bi pomogao majmunima koje je zadesila opaka bolest. Ova smiješna ekipa doživi balonolom (mislim da je ova riječ izmišljena za potrebu predstave i jako mi se sviđa) te završe u rukama opakog afričkog plemena. Jednom lukavštinom Dolittleov tim se izvuče iz zarobljeništva i svi zajedno pomognu bolesnim majmunima nakon čega se sretno vrate kući u Veliku Britaniju.
Tijekom predstave mogli smo čuti nekoliko poznatih pjesama koje su nadopunjene smiješnim stihovima na hrvatskom jeziku kako bi upotpunili neke od scena. Mislim da je to bio pun pogodak jer se publika njihala u poznatim ritmovima, a jedna djevojčica ispred mene na galeriji čak je i zaplesala. Osim doktora Dolittlea, njegove sobarice i poglavice plemena, sve likove su predstavljale lutke. Koreografija je bila prilično dinamična, no neki razgovori među lutkama nisu bili u potpunosti razumljivi (možda zbog slabijeg ozvučenja, možda zbog galerijskog smještaja) pa je mlađa publika gubila koncentraciju na monotonijim dijelovima i žamorila uz obavezno “psssst!avanje” njihovih roditelja.
Ipak, cijela je predstava dobro prihvaćena te su glumci dva puta izašli nakloniti se za bis. Žalosno je što su neki mali divljaci iz publike opet laserima ometali glumce i ostatak gledatelja. Predlažem ovima iz službe da ih idući put detektiraju za vrijeme predstave i izbace ih onako kako su nekad davno mene i ostatak Nore izbacivali zbog puno manjih prekršaja, npr. neovlaštenog ulaska u kazalište s dobrodušnim ciljem pisanja o predstavi.
Na stranicama Biltena svakako pročitajte i zanimljivi razgovor sa Zoranom Mužićem, redateljem predstave Doktor Dolittle.
Iva Dominović (18)
