Živko Gulin: Najveća nagrada mi je osmijeh na dječjim licima
Intervju s festivalskom legendom!
Čovjeka koji je uvijek u pokretu, leti s Ljetne u kazalište, pa ga zovu da dođe na jedan od trgova, potom se opet vraća u kazalište da usmjeri ekipu kamo i kako dalje, uhvaćen je i smješten na stolicu, da malo odmori, nekih dvadesetak minuta, koliko je i trajao razgovor. U punoj veličini predstavljam vam Živka Gulina.
Dobar dan! Želi vam odmah zahvaliti na izdvojenom vremenu. Već duži niz godina vas se može vidjeti na Festivalu, od kada radite na njemu?
Na MDF-u radim od 1989. godine, što znači 25 godina. Tek sada shvaćam koliko je vremena zapravo prošlo…
Koja je vaša uloga na Festivalu i kako ste došli do te pozicije?
Voditelj sam festivalske ekipe u kazalištu koja broji deset članova. Zaduženi smo za tehničku i transpocijsku ispomoć svim gostujućim ansamblima što podrazumijeva rad na svijetlu i tonu, montažu scenografije te sav rad na sceni koji im je potreban.
Kako sam došao do pozicije voditelja?
Pa vjerojatno je tu igralo iskustvo 'Kičmatransa' koje sam prošao, naime i moj prvi posao na Festivalu je bio posao običnog sezonskog radnika kojeg danas obavlja ekipa koju vodim. I sam sam prenosio stolice, tehničku opremu i slične stvari što i danas radim.
Kakva je ovogodišnja ekipa? Jeste li zadovoljni radnicima?
Ne mogu se požaliti na njih, svi vrijedno rade i izvršavaju sve zadatke koje im zadam. Ne prigovaraju puno pa se lako s njima da dogovoriti kako kome i što paše.
Kakvo je vaše mišljenje o 54. MDF-u, smatrate li da je stanje u odnosu na prošle godine lošije ili bolje?
O festivalskom programu malo mogu govoriti jer nam je posao takav da program ne stignemo baš pratiti. Ne možemo gledati što će se sutra ili za koji dan održati, već samo dan za dan. Organizacija je svake godine više-manje ista tako da se ni tu nema nešto posebno za reći. Jedino što mogu sa sigurnošću reći je to da je publika zadovoljna programom u kazalištu. Po završetku predstave, dok je publika još ispred kazališta čuje se niz pozitivnih komentara na odgledan program, a ono što me najviše veseli i što je naša najveća nagrada je osmijeh na dječjim licima i želja da se u kazalište opet vrate.
Imate li neki savjet za poboljšanje MDF-a?
Bilo bi odlično kada bi se moglo kupiti više tehničke opreme kako bi nam posao bio lakši, a tehnička strana predstave bila bi na višoj razini. Ne kažem kako je ovako na niskoj razini, daleko od toga, ali zbog nedostatka opreme ekipa ima mnogo više posla jer se pojedini elementi prebacuju sa jednog mjesta na drugo te po završetku tog programa se vraćaju tamo odakle su uzeti.
Željana Karega (18)
