'Ernešto, hoćemo još!'
Od radnje preko scenografije do glume, nemam nijedan prigovor. Festivalu treba više ovakvih predstava za stariju publiku, predstava sa smislom, predstava koje pokazuju da su djeca i oni stariji od 6 godina...
Napokon sam doživio dan kad je izvedena prava, „punokrvna“ komedija na festivalu. Važno je zvati se Ernešto me nasmijala do suza, oduševila i ispunila sva moja očekivanja za 12+ predstavu.
Radnja se odvija u Splitu i na Šolti, negdje u drugoj polovici 19. stoljeća i prikazuje društvo u to doba. Društvo koje je potpuno potpalo pod utjecaj talijanizacije, društvo u kojem su bitni plemićko podrijetlo, novac i položaj. Društvo u kojem ljubav nije slobodna. Na kraju krajeva, društvo koje me nasmijalo do suza.
Dakle, radnja govori o dvojici prijatelja, Jeri i Erneštu, koji su se zaljubili u dvije djevojke, ali se svaki zbog svojih razloga predstavljaju kao Ernešto. Jere je izmislio rođaka zbog kojeg često mora ići u Split, a koji se zove (tko bi rekao) Ernešto. Ernešto mu služi kao izlika da može što česće viđati Lucijetu, kojoj se predstavio kao Ernešto. Osim toga, ima još jedan problem. Jeru je, dok je bio beba, u torbi pronašao gospodin Duplančić, koji ga je odgojio kao vlastitog sina i dao mu svoje prezime. Dakle, nije plemić, dok je Lucijeta kći plemenite gospođe Jušte. Jere odgaja Cvitu, mladu ljepoticu koju mu je na brigu prepustio stari Duplančić u oporuci. Cvita je zaljubljena u Ernešta iako ga nikad nije vidjela. Vicko to iskorištava i predstavlja se kao Ernešto. Iz toga proizlazi niz nesporazuma, na kraju kojeg Cvita i Lucijeta otkrivaju da su obmanute. Vicko i Jere se odlučuju krstiti kao Ernešto, samo da mogu biti sa svojim ljubavima. Na kraju je sve ipak riješeno bez krštenja, jer je Vicku krsno ime Vittorio, a Jere otkriva da mu je njegova kućna pomoćnica majka, a načelnik Šolte otac, te da mu je krsno ime- Ernešto!
Kome trebaju sapunice? Dakle, na kraju nema pouke, važno je zvati se Ernešto, važno je da sam se nasmijao i uživao. Likovi su koristili dosta talijanskih izraza, pa nisu svi razumjeli sve. Svaka čast glumcima, koji su izvrsno „skinuli“ čakavštinu. Od radnje preko scenografije do glume, nemam nijedan prigovor. Festivalu treba više ovakvih predstava za stariju publiku, predstava sa smislom, predstava koje pokazuju da su djeca i oni stariji od 6 godina…. Za kraj, ocjena:E (Ernešto, h, oćemo još!).
Điđi Delalić (16)
