'Biram Mozarta umjesto Rozge'

Piše, pjeva, crta… Lucija Zmijanović (9) izdala prvu zbirku pjesama 'Ja se ne bojim'.

Subota. 18 sati. Gužva na Dobriću. Unatoč nesnosnoj žegi. I moru taman  osvježavajuće temperature. Prijatelji, rodbina, ali i slučajni prolaznici zaustavljenog koraka. Nitko ne ostaje imun na Lucijinu pozitivu. Nakon 10-ak minuta i nama je bilo jasno da Lucija zaslužuje više od suhoparne reportaže s predstavljanja knjige. Pada dogovor s mamom Ljiljanom. Za sat vremena u Castella.

„Meni može nešto osvježavajuće, ili coca-colu ili capuccino.“

Da, već se po narudžbi daje naslutiti kako Lucija nije 'obična'.

Rođena je za pozornicu. Pitamo je odmah za tremu.

„Nemam je“, samouvjereno će. I kreće… „Dobra sam u plesanju, crtanju, skijanju…od tate Branimira naslijedila sam talent za glazbu, a dobro pišem na pradjeda Matu. Zadnjih godinu dana u glazbenoj školi sviram klavir, prošla sam sa 5. Slušam Mozarta, Rozgu ne volim. Na njenu se glazbu ne mogu opustiti. A uz klasiku mogu i zaspati.“

I upravo kad smo promislili kako Lucija nema slabu točku, sama nam se, iskreno dječje, razotkrila.

„Ne bih mogla raditi u trgovini, ne ide mi matematika. Dobro, ne skroz. Geometriju donekle volim, ali ne i množenje i dijeljenje.“

Ali zato obožava pisanje. I danas je imala vatreno krštenje. Predstavljena je njena prva zbirka pjesama.

Ja se ne bojim

Ja se ne bojim

Ja se ne bojim ničega.

Ne bojim se

Zmija

Čudovišta

Morskih pasa...

Zapravo

Svega se bojim.

Naravno, Lucijin talent za pisanje prvo je primijetila njena obitelj, a svoj prvi intervju dala je s nepune 4 godine. Mladenu Kušecu koji je, uzgred rečeno, dio šibenskog MDF-a od 1968. godine.

Mladen Kušec

Mladen Kušec

Moj najdraži pjesnik

Teksta malo

Razmišljanja puno...

Prvu pjesmu napisala je nekoliko mjeseci prije nego li je krenula u prvi razred.

„Zove se 'Tajne soli'. Pala mi je na pamet misao, nikako je nisam mogla izbrisati. Zaustavila sam je tek kad sam je napisala. Danas pišem barem jednu pjesmu dnevno. Držim tempo, a pišem i dok učim. Dobro mi dođe kao predah od učenja. Trenutno imam 20-ak pjesama, tako da mislim da ću sljedeće godine izdati drugu zbirku“.

Lucija je i autorica ilustracija, a posebno joj je draga ona za Bijelog pegaza.

Bijeli pegaz

Sanjala sam bijelog pegaza

Sa krilima bijelim

I bijelim rogom.

Sanjala sam kako letim s njim.

Iznad planina

Brzinom vjetra

Na leđima konja.

O pegazu bijeli...

Dođi mi ti.

Spomenimo i kako je Lucija ponosna vlasnica 'Posebne nagrade' koju je ove godine, zajedno sa šestogodišnjim bratom, osvojila na natječaju 'Moja prva knjiga'.

„Idem po nju na jesen u Karlovac. Tamo će biti puno pisaca, baš se veselim.“

Baš kao što se veselila kraju razgovora jer prijateljičin poziv za đir po vrtuljku pored Castella se ne odbija.

„A jel' mogu pozdravit sve svoje prijatelje iz glazbene škole? Imam i momka tamo. I svu dobru djecu svijeta pozdravljam.“

Možeš. A Luce, što ćeš biti kad narasteš?

„Pa…samo želim raditi ono što volim.“

Sanja Jurišić (29)