Goran Višnjić ekskluzivno: 'Tata mi je stalno govorio da učim engleski jer će mi trebati u životu'

Goran Višnjić ekskluzivno: 'Tata mi je stalno govorio da učim engleski jer će mi trebati u životu'

Naša vrijedna Nola Zlački intervuirala je Gorana Višnjića, šibenskog glmca s holivudskom adresom. Goran je jučer sudjelovao u programu 'Čitaju nam poznati i manje poznati' ispred Knjižnice. Evo što je Nola 'izvukla' iz njega...

 
 
Dobar dan, možete li se predstaviti?
 
Ja se zovem Goran Višnjić, rodom sam iz Šibenika. Inače se profesionalno bavim glumom, ali i amaterski također, zato što volim taj posao pa mi hobi dođe kao profesija.
 
Rođeni ste u Šibeniku, od vaših roditelja, baka i djedova sigurno ste dobili puno savjeta. Kojih se najčešće sjetite?
 
Moj tata je stalno govorio: 'Uči sine engleski'. I to se pokazalo jako dobrim savjetom. Meni je engleski išao malo na živce kad sam bio klinac. Ne znam zašto. Gledali smo filmove s titlovima i onda mi se valjda nije dalo previše učiti taj jezik. Omiljeni predmeti su mi bili zemljopis i povijest. Ali tata mi je govorio da će mi engleski trebati u životu. Tata Željko je, naravno, bio u pravu jer mi je engleski na kraju trebao jako puno.
 
Kojih ste se igara najviše igrali u djetinjstvu i ima li nekih koje ne biste preporučili svojoj djeci?
 
Ako ne bih preporučio svojoj djeci, a onda to te i kažem i ti to objaviš na svom portalu, to će moji klinci pročitati i onda imamo problem. 
 
Pa ne znam...
 
Dobro, onda ovako. Mi smo, kad smo bili klinci, na televiziji imali samo nekoliko televizijskih programa, Prvi i Drugi program. I onda kad bi nedjeljom popodne bio film, to smo svi gledali i ovisno o tom filmu bismo odlučili što ćemo se igrati tog tjedna na ulici. Ako bi bio neki kaubojski film, onda bi izašli vani sa šeširima i pištoljima, a ako bi bio neki srednjovjekovni, onda bismo uzeli štitove, mačeve... Ja sam imao svoj luk i strijelu, što je dosta opasno, to ne bih htio da moji klinci rade.
 
Koje vam je mjesto u gradu bilo najdraže i zašto?
 
Jooj, puno mjesta...
 
Navedite jedno...
 
Kad prođeš kazalište, onda ti sve u Šibeniku izgleda kao nekakav mali stan u kojem živiš, osjećaš se k'o doma. Ali, kazalište ipak! Tamo sam proveo najviše vremena. Ali i katedrala me stalno privlačila, ipak je to jedna od najljepših građevina na svijetu, to znaš?
 
Da, znam.
 
Uvijek je bio nekako lijepo ući unutra, biti u miru i tišini. Napraviti neku pauzu.
 
Koji vam je najdraži domaći ručak?
 
Moram biti fer, ne mogu izdvojiti samo jedan. 
 
Dobro, onda dva.
 
Prije sam volio brudet, ali sad više volim zeleno nego meso ili ribu. Pokušavam jesti zdravije. Volim dobru salatu od mladog špinata sa svim mogućim stvarima unutra. Znam zašto me sada tako gledaš, tako bih i ja samog sebe gledao prije par dekada... 
 
Koja vam je najdraža uspomena s Dječjeg festivala?
 
Završio sam osmi razred i imao priliku glumiti sa Špirom Guberinom, velikim šibenskim glumcem kojeg smo svi obožavali. To je bilo na otvorenju festivala, bila mi je to velika fora.
 
Hvala i doviđenja.
 
Molim i hvala tebi na dobrom intervjuu.

FOTO GALERIJE

Adriatiko

Zora riđokosa

Miš u toću

Doktor Svelječić