APOKALIPSA: Dobro je, ali moglo je i bolje

APOKALIPSA: Dobro je, ali moglo je i bolje

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku (HNK u Šibeniku)

 
U ovoj predstavi radi se o dvoje prijatelja, Leonu i Leni čije druženje prekida apokalipsa. Nakon što su pronašli sklonište odlučili su tražiti Lenine roditelje u nadi da su ostali živi za razliku od Leonovih roditelja koji su nestali bez traga. Glavne likove su glumile bijele lutke. Kostimografija je mogla biti bolja, ali ne mogu ništa zamjeriti kada pogledamo temu cijele ove tragične priče. Mislim da bi predstava bila uspješnija da su glumili glumci ili da su lutke bile veće i mnogo upečatljivije. Kao i lutke, scenografija je bila sićušna i "prazna". Kao ubačeni detalj LED lampe su mi zapele za oko i, kako bismo rekli, podignuli cijelu ovu lutkarsku izvedbu, a tako i njenu zamrlu  atmosferu. Uopće nisam sigurna da li da pohvalim ovu predstavu ili je "izblatim". Moglo je biti bolje, ali i ovako je sasvim dobro.
Karla Dugopoljac, 13
 
Ovo je bila možda najosjećajnija lutkarska predstava koju sam ikada gledala. Emocije iz sjećanja su prštile. Predstava zvana "Apokalipsa" ne priča samo o kraju svijeta. Ona priča o moći prijateljstva i zajedništva. U predstavi se govori o dvaju prijatelja koji proživljavaju apokalipsu te gube svoje zaštitnike, svoje roditelje. Razumijem da je jedan od strašnih efekata mrak, ali toga je jednostavno bilo previše. Iživcirali su me komentari djeteta pokraj mene i njegove mame pa sam se morala prebaciti iz lože u parter. Trenutak kada je Leon pogledao krajnji trenutak svojih roditelja rastužio me. Pogotovo komentar dječaka iza mene: "I ja budem ovako  tužan". Mislim da roditelji trebaju znati svoju djecu da ih dovedu na ovu predstavu, zato što su neka djeca jednostavno bila pretužna. U predstavi su se pokazali trenutci samoće, ponajviše Lenine. Kroz predstavu su mi prolazile misli našeg nezadovoljstva i nezasluženosti trenutaka koje proživljavamo, a da ih nismo ni zaslužili.
Lana Čičmir, 12
 
Početak ove predstave i spominjanje radijacije već na početku lutkarske predstave me podsjetilo na nuklearnu katastrofu u Ukrajini, a istu stvar je pomislila i djevojčica koja je sjedila do mene. Lutkama su upravljali studenti te su napravili izvanredni posao. Većinu predstave scenom je vladao samo mrak te su se lutke pojavljivale stalnim paljenjem i gašenjem lampi. Radnja se vrti oko dvoje zaljubljene djece koji zbog iznenadne apokalipse gube svoje roditelje i zaljubljuju se jedno u drugo. Kroz cijelu predstavu sam imala zbunjen pogled na pozornicu. Predstava, pa po mom mišljenju nije jedna od boljih na ovogodišnjem MDF-u, no trud i rad studenata se ipak vidio.
Franka Šupe, 14

FOTO GALERIJE

Joga na MDF-u

Mali gimnastičari

Festivalska publika

Kralj lavova