BOO ILI NEŠTO STRAŠNO: Nevjerojatno brzo presvlačenje glumaca

Gradsko kazalište Sisak (Ljetna pozornica)

Čitajući sažetak ove predstave zamislila sam se o nekim svojim strahovima, ali nakon nepune minute predstava je započela. Publika je počela pljeskati, no nitko nije izlazio... Publika je počela pljeskati po drugi put i tada su glumci izašli, nakon što su čuli kako djeca nestprljivo iščekuju. Predstava se vrtila oko dječaka Janka i njegovih strahova te svi glumci (bilo ih je čak troje) su izazivali smijeh čitavih 45 minuta. U dramskoj izvedbi je bilo više likova koji su glumili isti glumci što me iznenadilo jer su se presvlačili iz jednog kostima u drugi jako velikom brzinom gdje se gotovo nije primjetilo da su glumici su zapravo bili isti. Time zaključujem da je kostimografija pomno osmišljena za brzu presvlaku. Scenografija je bila jednako pomno osmišljena kao i kostimografija  te svijetla koja su se pojavljivala svaklih par minuta su osvjetljavala oči publici. Glumci su pametno iskorištavali scenu i rekvizite te su svaki trenutak na sceni iskorištavali dočaravajući glavnog lika publici. Janko glavni lik se rješava svog straha kao što je i publika očekivala. Kraj predstave kada su glumci jednostavno viknuli u publiku me malo razočaralo jer sam očekivala drugačiji završetak, no ljudi uvijek očekivaju nešto drugo pa se sa ovim krajem trebamo pomoriti kao i sa svim drugim u životu. Pouka izvedbe bi bila da se trebamo pomiriti sa svojim strahovima da oni ne bi smijeli vladati našim životima.

Franka Šupe, 14

Spoj detalja , sakrazma i čiste profesionalnosti stvorio je predstavu. Kontrast pastelnih tonova pridonio je detaljima. Pohvalila bih jasnu pouku predstave. Predstava govori o strahu koji prodire u našim očima, a stvara drugačije poglede na svijet. Samo jedna riječ je dovoljno snažna za promjenu. Hrabrost. Hrabrost koja je i u ovoj predstavi pokazala da je jača od samo jedne male ali potpuno nevažne riječi koja preuveliča u nama strah. Mladi dječak Jankec koji je uspio prevladati strah bio je još jedno obično, uplašeno i razmaženo dijete. Ovo predstava mi se svidjela, to jest bolje reći oduševila me zato što je prikazivala realnost. Realnost koju smo preživjeli, preživljavamo ili ćemo tek preživjeti, a to je strah koji će biti prevladan pomoću hrabrosti. Iako su sjene iz kazališta stale na put hrabrosti ona ih je prešla kao od šale koja je prštila iz Janovog djeda. Za kraj imam samo jednu riječ BUU...

Lana Čičmir, 12

U ovoj predstavi se radilo o dječaku Janku koji živi s mamom i djedom. Janko se bojao svega, svakog živog i neživog bića. Mama ga je odlučila odvesti k doktorici iako se djed nije slagao. Doktorica je rekla da Janko boluje od “strahilotitisa” koji se može “izlječiti” BU metodom. Bu metoda je metoda kojom Janko straši sve oko sebe i na taj način sebe tješi. Prijatelji su se jako naljutili na Janka, a mama i djed su se također naljutili i čekali kada će Janko iskočiti iz nekog kuta. Predstava je završila tako što se Janko više nije bojao, ali nije nikoga strašio. Ova predstava mi se jako svidjela zato što govori o tome kako se ne treba sramiti svoga straha, ali ga ne treba ni previše pokazivati.

Petra Miškić, 11

Rekla bih jedna od najboljih predstava ove godine koju sam pogledala. Bilo je baš zanimljivo i puno smijeha. Kao što je i u predstavi reklo, svi mi imamo strahove: neko strahuje za svoju budućnost, netko za sutra, netko za svoju djecu... Svi mi strahujemo od nečeg, netko ima veće, netko manje strahove. Dječak strahuje od svih mogućih strahova i to je njegovoj obitelji i njemu problem te ga vode k doktorici. Jedna zamjerka u predstavi bila bi ta što je rasvjeta bila jako loša i nije pratila tijek predstave, ali to me nije spriječilo da uživam u predstavi. Sve ostalo mi se jako svidjelo i za vas imam jedno jako veliko BU!

Mia Karođole, 14