THE WALL: Ozbiljni sadržaj, psovke i problemi današnjice

Dramski studio Dada / Kazališna družina Pinklec i Centar za mlade Čakovec, Čakovec (HNK u Šibeniku)

Drago mi je što sam večeras gledao predstavu u kojoj glume moji vršnjaci i malo stariji od mene, te obrađuju temu koja je danas previše zastupljena u osnovnim i srednjim školama, a to je vršnjačko nasilje. Nažalost, takvog nasilja sve više ima i sve je zastupljenije kod djece koja idu u 1. i 2. razred, što je žalosno. Početak predstave je bio pravi uvod rock&roll koncerta i curu koja je pjevala tu pjesmu, tj. derala se u mikrofon nisam uopće mogao razumjeti. Najviše mi se svidjelo to kako su glumci stvarno vrhunski prenijeli tako tešku temu koju mnogo djece i odraslih baš ne želi iznositi u javnost zbog trauma u prošlosti. Znate ono kako je u društvu uvijek netko nekog zadirkuje, govore se psovke i tuče. Sve smo to mogli vidjeti u ovoj predstavi. Drago mi je što nisu niti jednu od ovih situacija izostavili. Smiješan mi je bio domar koji je konstantno bio pijan te kako je došao na školsko igralište glumeći neku facu jer je dobio novu trenerku. Sigurno mu je prošao tiket u kladionici pa se obogatio. Njihova gluma bila je profesionalno odrađena, a posebno moram pohvaliti ženski glumeći kadar koji je bio oku mio.

Marin Belak, 15

Predstava je bila dosta ozbiljnog sadržaja, popunjena psovkama i problemima današnjice. Ipak mi se na neki način svidjela jer su likovi pripadali mojoj generaciji, ali sva sreća ne dijelimo iste probleme. Čak sam se iznenadila kada sam vidjela s čime se mladi u osnovnoj školi danas susreću, a svi ti problemi potjeću od djece koja su odrasla u problematičnoj obitelji ili su odrasla bez obitelji i nitko im nije mogao biti primjer ili su im davali krive primjere na koje su se ugledali. Mislim da je bilo korisno što se danas ova predstava prikazala jer nas je osvijestila da se nasilje događa i oko nas. Nažalost, neki mladi izloženi tom nasilju nisu dovoljno hrabri prijaviti situaciju pa se tako nasilnici ohrabruju i postaju sve gori. Moram priznati da sam se malo čudila roditeljima koji su pustili svoju djecu da gledaju predstavu do kraja unatoč psovkama koje su izlazile non-stop, a ni djeca se nisu činila u panici, mirno i spokojno sjedeći na stolici i slušajuči riječi iz vrlo obogaćenih riječnika osnovnoškolaca. Predstava je sama po sebi dobra, ali mislim da joj nije mjesto na dječjem festivalu gdje djecu učimo kako život nije siv. To čemo im reći kad festival prođe.

Nika Vlahović, 15