THE EMBRACE: Što sam ja upravo gledala?

Plesno kazalište Leipzig, Njemačka (Ljetna pozornica)

Što sam ja upravo gledala? Pokreti im nisu bili posve razrađeni, ali ajde imali su dobru ideju. Meni samo jedno nije jasno, kako se oni nisu smrzli u tim jadnim, prozračnim kostimićima. Prije predstave je četvero djece razdjeljivalo čokoladne slatkiše, što se meni nije činilo posve pravedno. Naime, bila su to dva para brata i sestre i jedini su imali bombočiće veličine zjenice, a drugi su imali čokoladne i pare i bio je jedan novčić za jednu čokoladnu zjenicu. Ljudi moji, gdje je tu biznis?

Predstava je počela nakon pola sata i za 15 minuta se show nastavio. Dječaćič je nazvao tatu i punim glasom dok je scenom šetala tišina rekao: "Tata, meni i Petri je dosadno!" ostatak nisam čula jer ga je Petra dobro stišala. Nakon jedne minute evo njega opet punim glasom: "Tata, nađemo se kod kafića kod naše kuće", opet je Petra odlično stišala. I napokon, nakon 5 minuta su njihove stolice bubnule i mali glumci su dali petama vjetra. Nastupila je dosada sljedećih pola sata. U tih pola sata mi je misao otišla na burek, fini, masni, popunjen sirom burek.

U jednom trenutku su plesači počeli ponavljati predstavu ispočetka. Mrak mi pada na oči, a curica ispred mene otvori bruskete, no usprkos svoj toj hrani oko mene nekako sam se uspjela koncentrirati na predstavu. Ne sviđa mi se što muzika nije bila povezana, melodije su se redale jedna za drugom bez povezanosti, ali je na kraju bilo zanimljivo.

Nika Vlahović, 15