KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU: Humorom protiv problema današnjice

KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU: Humorom protiv problema današnjice

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb (HNK u Šibeniku)


Nije za iskakanje sa stolice
Večeras su se otvorila vrata kazališta po 88. put na ovom dječjem festivalu. Djeca kao uvijek vesela i zainteresirana za nove, vesele i razigrane predstave. Baš kao i njezini roditelji da se opuste od vanjskog svijeta i svojih problema. Možda se i oni žele u ova dva tjedna barem malo vratiti u svoje pomalo zaboravljeno djetinjstvo. Na prvi pogled u gledalištu je bilo više majki i baka, dok očevi marljivo prate ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji.

No pustimo sad to, vratimo se predstavi. Po naslovu predstave se moglo dati zaključiti da se radi o susretu gdje su se mama i tata ove obitelji upoznali i da je to krenulo od srednjoškolskih dana i sva romanca ovog svijeta, ali glavna radnja ove predstave je potpuna drugačija. Glumci su se dotakli vrlo škakljive teme, a vezane uz vrlo aktualne svađe u obitelji i razvode. Po meni je tema predstave nekako preozbiljna za djecu koja očekuju odmah da iskaču iz stolice od smijeha. Tema se vrtjela oko obitelji koja je bila sa svojim problemima i veselim trenucima. Prikazali su financijsko stanje obitelji koja živi kao podstanar i jedva spajaju kraj s krajem što se tiče režija. Majka kao prvo ne radi u svojoj profesiji, otac lovi svoje snove da postane najveći izumitelj sa svojih 11 izuma, a sin Antun, tipični je desetogodišnjak koji ima problema u matematici. Iz daljnje radnje vidjelo se da je odlazak kod bake za ovu obitelj smak svijeta, što se ispotavilo točnim. Baka je uvijek gledala s visoka, postavljala nova pravila i bila pomalo staromodna. Ponižavala je oca i govorila da je nesposoban na što je on s razlogom poludio.

Smatram da ponižavanje drugih osoba radi više štete nego koristi i upravo je taj događaj rezultirao raskolom u obitelji. Majka i sin su otišli kod te bake, a otac je ostao kao podstanar. Baš kao da gledam serijal "Krv nije voda", samo što uloge igraju profesionalci. U tim svim problemima sin je našao simpatiju koja je bila prava štreberica. Čovjek bi od toliko izvanškolskih aktivnosti pao u komu. Sin, kako bi spojio ponovo svoje roditelje, organizira proslavu rođendana u svojoj kući i tako dolazimo do toliko viđenih scena na kraju svakog ljubavnog filma. Sve u svemu, predstava je bila za gledanje. Pouku smo mogli izvući i oni mali i oni malo veći, sve to uz smijeh i zadovoljstvo roditelja što su uspjeli razveseliti svoju djecu odmah nakon teških školskih dana.
Marin Belak, 15


Tempirana bomba
Ova predstava je kroz humor uspjela prikazati nekoliko danas prilično čestih društvenih problema. Prvo nas upoznaje s odnosom dvoje ljudi u kojem počinje prevladavati šutnja, čekanje, izbjegavanje problema, dok se u stvarnosti formira tempirana bomba. Mislim da su uspješno prikazali što se dogodi kada osoba upadne u kolotečinu, u ovom slučaju to se dogodilo u braku. Kada su problemi toliko učestali da postanu dio svakodnevice, u toj svakodnevici više nema mjesta za onu spontanu ljubav kojoj svi težimo.

Vidljivo je da su se Ana i Josip istinski voljeli i njihova ljubav je funkcionirala u teoriji, ali ne i u praksi. U njihovom braku, po meni, vodeći je problem bio uzimanje zdravo za gotovo. Svaki odnos zahtjeva vrijeme i trud, ali ljubavni odnos je specifičan jer je intiman i zahtjeva kompromise, kompromise koje Ana i Josip, kao bračni partneri, nisu uspjeli pronaći sami. Antun, iako je samo dijete, osjećao se krivim stoga i dužnim da pokuša zaustaviti rastavu svojih roditelja. Njegov zadatak je bio najteži zato što je morao dvoje ljudi različite putanje vratiti na isti put kojim su krenuli kada su se prvi put upoznali.

Moram priznati da me ova predstava potaknula na razmišljanje, na trenutke me i ostavila bez teksta, ali na kraju je ipak uspjela izmamiti osmijeh. Prikladna je za velik raspon uzrasta, zanimljiva zbog svoje zaigranosti i šaljivosti, ali i dovoljno ozbiljna da se može shvatiti i na višoj razini.
Leonarda Živković, 14


Traženje u sredini
Za mene je predstava započela nestrpljivim čekanjem ispred kazališta. Nestrpljivi i živčani gledatelji nas guraju sa ulaza, pokazujući nam svoje karte kao da su svetinja, dok se mi preznojavamo hoće li nas čika zaštitar pustiti ili danas puštaju samo prva tri norca koji se nekim čudom proguravaju. Na svu sreću bio je naš sretan dan pa smo uletjeli u kazalište, ali među zadnjima. Pokušali smo na svoja mjesta, neuspješno. Pokušali u neke x-y kabine, reflektori nam oduzeli pola pogleda. Napokon je predstava počela, a moje kolege i ja smo se još uvijek mučili s reflektorima, pokušavajući uhvatiti svaki pokret malog Antuna i njegove šašave obitelji. Na koncu smo našli neku kabinicu na drugome katu koja je poslužila, koliko-toliko.

Predstava je bila perfektna za sve uzraste, male, velike i srednje. Ako se pitate, mi smo vam srednji, mi novinari, novinari koji sami sebe traže u nekoj sredini, mi novinarci festivalci. Predstava je nastala prema knjizi Mira Gavrana koja mi je ostala u jako, jako maglovitom sjećanju. Ne sjećam se. Zato nećemo o knjizi nego o predstavi. Radi se o malom Antunu koji živi sa svojim roditeljima u podstanarstvu vrlo skromnim, ali i veselim i bezbrižnim životom sve dok se baka ne umota u brak. Baki se ne sviđa što Josip nema određeni posao nego samo nešto kemija. Ona smatra sve Anine odluke pogrešnima i na jednom nedjeljnom ručku se istrese na njezinog muža i njoj kaže da je najbolje da se rastane. Od toga dana Ani se u glavi vrte iste rečenice - uvijek sve samo ti radiš u kući, on ništa ne radi, ostalo nisam zapamtila.

Napokon je mami dozlogrdilo i skupivši svoje i Antunove stvari odjurila baki. Baka ih je sva sretna dočekala na vratima sa ponosom na licu. Antun s vremenom postane jedino komunikacijsko sredstvo između mame i tate dok i njemu nije pukao film. U međuvremenu mama dobiva novi posao i iz kioska, ili kako baka kaže metalne kutije s grijanjem, prelazi na farmaceute. Tata je dovršio svoj izum, ali se ne čini posve odušljeven s time jer mu fali njegova obitelj. Antun upoznaju Bernardu, curu sa osmijehom poput zlatnog mjeseca, njih dvoje kuju plan kako spojiti Antunove starce i Bernarda dolazi na genijalnu ideju da za Antunov rođendan pozovu mamu i tatu. Plan uspješno prolazi i Josip i Ana su zajedno, baka vidi da ne može odbacivati ljude od sebe i ostatak valjda znate. Moj doživljaj: Vrijedilo je dočekati ovaj festival i ovu nedjelju i jedva čekam pogledati što me još čeka. Pucaj!!!
Nika Vlahović, 15
 

FOTO GALERIJE

Vlak u snijegu

Alisa u zemlji čudesa

Wanda Lavanda

PALČICA