JA, MAGARAC: Humor frcao na sve strane

JA, MAGARAC: Humor frcao na sve strane

Vlahović i Kostelac...

 

Zarezano i potočkano

Otkačena predstava, danas me oduševila i uljepšala mi sparni dan. Humor je samo frcao na sve strane. Jednom je glumcu znoj kapao na pod i ostajale su lokve. Mora da mu je bilo vruće u tom žutom sakou, to jest fraku. Ako očekujete da vam prepričam predstavu odgovor je "nema šanse". Predstava se sastojala od 1000 priča jedna bolja od druge i još dodamo malo humora i savršena predstava je tu! Tako da ništa od sadržaja.

Kaže redatelj da je htio ovoga puta promjeniti kontekst da ne budu uvijek oni antagonisti i protagonisti i da na kraju svi budu sretni i žive tako do kraja života. Ovdje su samo protagonisti, sretni su od početka do kraja i ne žive sretno do kraja života nego zauvijek. Za glumce ne mogu ništa reći, niti jedan nije za smeće, to jest niti jedan nije za starački dom.

Jedna stvar mi još nije jasna. Kako svaki put kada gledam predstavu na Ljetnoj pozornici uvijek iza mene mora biti  dijete koje mi lupa stolicu ili se dere i ometa predstavu ili jednostavno žvače kokice na sav glas zbog dosade. U ovoj predstavi su bila sva tri tipa ljudi oko mene i još se pojavio jedan tip koji su slikavali selfie pod predstavom. Samo sam htjela uskočiti u neku kutiju gdje ne mogu vidjeti ni čuti nikoga osim glumaca. Ali eto, to se ne može, barem ne kod nas ljudi koji smo postali ljudima kada su nam narasli brkovi ili smo pustili golubicu iz kaveta tvrde glumci. Također, kod glumaca postoji pravilo da zarezom zarežemo rečenicu, a točkom je potočkamo. Ako lažem onda sam JA MAGARAC.

Nika Vlahović (14)

 

Ostavilo traga

Samo nekoliko minuta prije početka predstave razmišljala sam hoću li je ići gledati. Uskoro sam shvatila da nisam pogriješila odlučivši pogledati po mom mišljenju jednu od najboljih predstava na festivalu do sada. Izvrsni pokreti, vrhunska  gluma i smiješni izrazi lica ostavili su sve gledatelje bez teksta. Glazba mi se veoma svidjela jer je mamila osmijehe na lica i poticala gledatelje na ples. Iskreno, vidjevši glumce kako uživaju plešući i pjevajući htjela sam i ja zaplesati, ali naravno u današnjem svijetu gdje ljudi procjenjuju jedni druge po onome što vide, ispala bih luđakinja.

Kostimi su me oduševili, bili su maštoviti i "opušteni", baš po mom ukusu. Scenografija mi se i nije baš svidjela jer je falilo rekvizita koji bi upotpunili predstavu. Jako mi se svidjela priča predstave, koja je već i bez izvođenja na pozornici zanimljiva, poučna i smiješna. Djecu u gledalištu su glumci svojim neobičnim izgovaranjem riječi, uživljenošću u glumu, ples i pjesmu, zainteresirali do te mjere da od tolike buke u publici nisam razumjela pola teksta.

Smijeh, smijeh i samo smijeh. Nevjerovatno je lijep osjećaj kada se tih sat vremena, koliko traje predstava, možeš samo smijati i ne misliti ni o čemu drugom. Vjerujem da su glumci imali još ljepši osjećaj kad su znali da su baš oni ti koji su nasmijali toliku doboćudnu dječicu. U tom trenu za njih svijet stane, zaborave na sve probleme i jedina im briga postane da prođe sve baš onako kako su zamislili. Iskreno mislim da koliko god puta pogledala ovu predstavu nikada mi neće dosaditi. Uvijek će me nasmijati i... ne znam više kako da riječima opišem koliko je ova predstava ostavila traga na meni.

Lucia Kostelac (15)

FOTO GALERIJE

FANTASTIČNA TURA

ČAROBNJAKOV UČENIK

MONTE LIBRIĆ

ČUDNOVATE ZGODE BARUNA MŰNCHAUSENA