Emil i detektivi: 'Vjerodostojnije je kad djeca glume djecu'
Predstava 'Emil i detektivi' Zagrebačkog kazališta mladih odigrana je sinoć na Ljetnoj pozornici
Obzirom da sam propusnicu dobila pred sam kraj, odlučila sam to iskoristiti i otići nakon dugo vremena na Ljetnu. Emil i detektivi zvučalo je kao naslov predstave koja obećava pa mi nije teško palo.
Neugodno je iznenađenje bilo to da opet nisam imala mjesto za sjesti. Prve redove zauzeli su neki ljudi s dječicom, svatko je imao po dvoje u krilu. Nisam im vidjela ni karte ni propusnice, no tko bi ih imao srca dizati? Ja ne. Čak je i na stepenicama bila natiskana hrpa ljudi (što je bio i moj plan koji je iz očitih razloga propao). Na kraju sam stajala sa strane gledališta koje je doista bilo prepuno. Znam da glumci nemaju veze s tim i žao mi je što spominjem, ali baš ti nekako pokvari cijeli dojam kad se moraš nadvirivati iz tog kuta i truditi da nešto čuješ.
Uglavnom, predstava je počela te su svi na bar neko vrijeme zaboravili svoje probleme i suosjećali s onima jadnog dječaka Emila. Iako istoimeni roman spada u obveznu lektiru, većina nas ga se slabo ili nikako sjeća pa ću ukratko reći o čemu se radi. Mali Emil ide kod bake u Berlin te mu tijekom puta jedan od suputnika ukrade novce koje mu je mama dala. Dječjom logikom, Emil zaključi kako je bolje da on prati sumnjivca te krene u tu pustolovinu zajedno s nekoliko lokalnih dječaka - njegovim detektivima. Tijekom lova na kradljivca upoznaju mnogobrojne dobrodušne ljude koji im pomognu. Priča, naravno, ima sretan kraj; dječaci ulove lopova za kojeg se ispostavi da je poznati pljačkaš banki, Emil biva nagrađen te svi zajedno proslave tu pobjedu.
Ono što mi se osobito svidjelo u predstavi je što su djeca glumila dječje likove. Primijetila sam da se mlađa publika lakše uživi u predstavu kada nekog njihovog vršnjaka ne glumi 30-godišnja žena u šarenoj haljinici. Zid na kojem su se projicirale pozadine u skladu s ambijentom određene scene također je bila jedna novotarija koja je zaintrigirala mnoge.
Nažalost, manjoj je djeci bilo naporno pratiti sve događaje i podnijeti dužinu predstave pa su se počela vrpoljiti i žamoriti. Ovakve se stvari ne bi događale kada bi roditelji kupovali karte za predstave prikladne uzrastu svoje djece (što je naglašeno u programu!), a ne tako da gledaju koja im predstava dobro zvuči- pa ajmo- odmah zakupe red za svoj čopor. Uglavnom, ekipa ZKM-a je s pozornice popraćena gromoglasnim pljeskom, a ja se nadam da neće šibenskoj publici zamjeriti ovaj propust.
Iva Dominovć (18)
