Saša Broz za Bilten: 'Ne shvaćajte život previše ozbiljno!'
Intervju s redateljicom predstave 'Postolar i vrag'.
Sa Sašom Broz, redateljicom i unukom Josipa Broza Tita, našli smo se jučer, na tribinama Ljetne pozornice, sat vremena uoči izvedbe njezine predstave "Postolar i Vrag" na 55. MDF-u.
Kako biste se predstavili našim čitateljima u najkraćim crtama?
Pa, u najkraćim crtama, ono što je meni najbitnije: majka sam 20-godišnje buduće slikarice Sare, koja završava 2. godinu likovne akademije. S profesionalne strane, ja sam diplomirani kazališni redatelj i ove ću se godine na MDF-u predstaviti s predstavom "Postolar i Vrag", u adaptaciji Zinke Kiseljak, prema poznatoj pripovijetci Augusta Šenoe.
Koji su Vaši prijašnji susreti s MDF-om?
Prije 6-7 godina sam režirala otvaranje, angažirala me Hrvatska Radio Televizija, radila sam s Tanjom Kirhmajer i Zinkom Kiseljak, napisale smo jednu fantastičnu priču o Faustu Vrančiću, koja se radila u koprodukciji sa šibenskim kazalištem. Prije 2 godine "Pepeljuga", predstava koju sam režirala za Zagrebačko Kazalište Lutaka, je bila jako dobro prihvaćena od publike tako da već nekako mogu reći da sam ovdje starosjedilac.
"Postolar i Vrag" obrađuje malo mračnije teme, pakt s vragom i slično. Kako ste ih odlučili predstaviti djeci?
Ovu predstavu mogu gledati i vrlo mala djeca, na što u početku nismo računali s obzirom na to da se radi o lektirnom štivu. Bit će i interesantnih "highlighta", momenata za ozbiljniju publiku. Dosta je ljudi reklo da je predstava za odrasle, ali čak i djeca od 4-5 godina u njoj pronalaze neke njima interesantne motive. Da bi njima bilo zanimljivije, jedan dio priče ispričali smo kroz glazbu, tako da predstava obiluje songovima. Klasičnu priču o postolaru i vragu smjestili smo u današnje vrijeme tako da je prilično dohvatljiva i prepoznatljiva. Može se reći da su vražja djela današnjice ugovori koje ljudi potpisuju u bankama dižući ogromne kredite koje ne mogu vratiti. Možemo reći da su vražja posla sve što nas udaljava od nekih osnovnih vrijednosti koje su bitne za funkcionalnu obitelj: manjak komunikacije, otuđenje.... Vrag nas vodi na krivu stranu i nudi nam materijalno kao bitno, a sve nematerijalno kao manje bitno. Mislim da će širok dijapazon gledatelja u predstavi naći nešto za sebe.
Ima li u ovako mračnoj sadašnjosti dobro šanse protiv zla?
Obično dobro na kraju pobjeđuje, u ovoj predstavi će svatko sigurno naučiti svoju lekciju, pa tako i vrag.
Imate li za kraj kakvu poruku za djecu na festivalu?
Ne shvaćajte život previše ozbiljno, iskoristite veličanstvenu priliku da budete djeca i distancirajte se od ozbiljnih problema jer ćete ih imati dovoljno kad odrastete.
Điđi Delalić (17)
