Festivalski razgovori: 'Kazališni softver je devastiran'
Novinar Biltena dva je sata jutros proveo u foajeu HNK i poprilično dobro pohvatao stvari...
Nakon dugo godina izbivanja, opet nam se u foaje kazališta vraćaju Festivalski razgovori. Ovog puta format razgovora je promijenjen. Prije su se analizirale izvedbe proteklog dana, a ovog puta će biti riječ o aktualnim kazališnim problemima vezanim za dječju kazališnu scenu i problemima koji se direktno stavljaju u kontekst s MDF-om. Tako su, počevši od danas, počeli petodnevni maratoni, na kojim će se održavati redom teme problema oko uličnog programa, pisanja za djecu, radionica na festivalu i potrošačkog društva. Voditelj će biti Jasen Boko, a ovog puta riječ je bila o slobodnim umjetnicima te problem neovisne i institucionalne scene na djecu.
U foajeu su prisustvovali mnogi slobodni umjetnici (sadašnji i bivši) poput Nere Stipičević, proslavljeni redatelj Zorana Mužića, Danijel Radečić, Dejan Krivačić, Lada Bonači, a i pridružila se gospođa Renata iz Argentine koja je podijelila svoja iskustva sa sistemom koji je u njenoj državi. Na pressicu nije došlo puno novinara, jer je u isto vrijeme zasjedala i Županijska skupština pa je većina bila na drugom mjestu.
Nera Stipičević nije više slobodan umjetnik te radi u kazalištu Trešnja. Prije je bila te joj je motiv da uđe na neovisnu scenu bio nemir koji ju je gonio da uvijek radi nešto. Istakla je problem koji mori sve slobodne umjetnike, a to je mala plaća te borba za egzistenciju. Sada radi i ima fiksnu plaću jer kazalište Trešnja nije neovisno kazalište. Predstavljene su situacije iz različitih kazališta u Hrvatskoj. Neki dobivaju mjesečni paušal te bonus od predstava, drugi ne dobivaju ni to, ali svi su se složili da bi sistem općenito trebao biti bolji. Takvi umjetnici ovise o svojim predstavama, a ako nešto dobiju od sponzora ili ministarstva, to je malo i nedovoljno. Jedini prihod su im zarada od karata i eventualno nešto sa strane. Naglasilo se da je jedini segment koji se od 1991. nije dirao upravo kazalište. Zoran Mužić je također rekao da su kazališni softver i hardver u rebalansu, te da je kazališni softver devastiran. Usporedili su sistem kazališta kao kombinaciju austrougarskog, komunističkog i tranzicijskog sistema, a to nije nikako dobro.
Status slobodnog umjetnika i onoga u državnom kazalištu je uvelike različit, neki rade manje nego što bi trebali, drugi se ubijaju od posla, a prednost kod ljudi s plaćom je ta što ona pruža neku sigurnost s obzirom na stanje u državi. Ljudima koji primaju plaću to je iznimno važno, ali to umjetnički nije dobro, jer umjetnik gubi motivaciju, nameću mu se uloge i sistemi. Također tu je i glumačka akademija koja svake godine izbacuje 48 novih mladih glumaca, te je sve manje slobodnih mjesta za rad. Podjela na nezavisnu scenu i državna kazališta unosi razdor u kulturu, nezavisna kazališta se osjećaju zakinuta, smatraju da državna kazališta malo rade (a imaju veće plaće), dok se državna kazališta osjećaju zakinuto, a svi gledaju vlastite interese i ne može se ništa konkretno poduzeti.
Renata iz Argentine se nije složila s takvim stanjem, jer je drukčije odgojena u svojoj zemlji te je tamo drugačiji sistem. Neovisna kazališta uopće ne ovise o ikome, te je njihov jedini prihod onaj koji dobivaju od karata. Rekla je da je potreban kompromis i detaljno proučiti kako se taj problem može riješiti. O ovome bi se moglo govoriti do sutra, malo su se razbuktale vatre u foajeu, rasprava samo što nije kulminirala, no Jasen Boko ju je poklopio nakon dvosatnog maratona te su svi mogli odahnuti i vratiti se svojim uobičajenim poslovima na festivalu.
Josip Mrđen (18)
