Ljubavno pismo festivalu: Hvala ti što postojiš!

Generacije šibenske dice odrastala su uz zvukove fanfara, klapske pisme i dječjeg smijeha.

Napokon, došlo je i ovo doba godine. Sad djeca a i roditelji (znaju oni već) mogu uživati bez školskih nepodopština. Šibensko ljeto počinje i počelo je službenim otvaranjem festivala, odlične svirke u gradu i naravno fantastičnog više minutnog vatrometa. Djeca po kafićima, roditelji na peškariji (bitno da nisu jedan blizu drugoga). Od 21.30 na peškarijskoj pozornici za ludu noć zagrijavali su nas Disco Gimnazija sa svojim ritmovima 80-ih. Nakon njih slijedili su nam i ostali šibenski zabavljači – Čarobnjaci, Kost i koža i naravno od dva sata ujutro ponovno Disco Gimnazija. Zasigurno su generacije Šibenčana čagali na ritmove njihovih omiljenih grupa pa bih naravno njima i ostavio pohvale i kritike. Također pohvale i pokude otvaranja ostavljam VIP biltencima koji su marljivo gledali i slušali fenomenalni mjuzikl (tako se priča) riječkog kazališta.

Vratimo vrijeme. Znam, znam – dosta vas bi se vratilo no Einstein je rekao da je nemoguće, pa je logično, nemoguće. Ipak, postoje razni materijalni i nematerijalni dokazi prošlih festivala. Prije nekoliko godina dok je teta Grozda bila s nama u Nori dobio sam DVD s prošlih filmskih radionica. Bilo je tu raznih videouradaka, no najviše su mi se dopali dokumentarni. Zašto, pitate se? Jer sam imao priliku vidjeti kako ja tada grad disao. Kakav je onda festival bio naspram današnjeg. Što su onda imali, a što sada.

Desetljeća su prolazila, djeca se veselila. Iskreno ne volim kad neko uspoređuje festival prije 10 ili 20 godina s današnjim. On evoluira kao živo biće. Napreduje jer festival nije samo ljetna pozornica, kazalište i glumci, tu su djeca.  Ne želim ni pomisliti kakav bi bio Šibenik bez svog glavnog ljetnog događaja te očekujem, a i znam, da će ovaj festival biti među boljim. Danas nisam bio nešto rječit, ispričavam se jedem burek, no očekujte dulja i zanimljivija izvješća sljedećih dana.

Leonardo Miodrag (15)