"Sawa, dođi nam opet"
Ono što ovu predstavu čini posebnom jest to što se potpuno oslanja na pokrete, lutke i maske te efekte svjetla i sjene da dočara ugođaj na pozornici dok dijaloga uopće nije ni bilo.
Ne znamo što je večeras bilo fascinantnije: predstava koja je svu djecu oborila s nogu ili sam lutkar Nori Sawa koji je naučio stotinjak hrvatskih riječi u 10 minuta za vrijeme svečane večere.
Sawa nam je predstavio sve skupa šest bajki japanskog ili europskog utjecaja. Od toga su svima definitivno bile poznate "Crvenkapica" i "Tri praščića". Ostale su bile: Zvijezde, Riba, Sjeme i Nebo.
Međutim, nije poanta u pričama koliko u načinu na koji su ispričane. Naime, Sawa je dao sve od sebe da svaka priča bude interaktivna koliko kazališna predstava može biti. Primjera radi, za priču "Sjeme" je doveo nasumičnu osobu iz publike kao prevodioca. Između svake priče kratkim humorističnim uvodom bi predstavio iduću priču (na hrvatskom jeziku) i njenu radnju. Publici najfascinantnija je sigurno bila "Crvenkapica" koju je izveo u stilu kazališta sjena. Likove je pred nama stvarao od kolaža i koristio efekte svjetla i sjene za prikaz velikog strašnog vuka.
Nadalje, svojim pretjeranim reakcijama i pokretima je nasmijavao sve, od najmlađih, do njihovih baka i djedova. Da ne biste ostali neinformirani, ukratko ćemo vam prepričati svaku priču. Zvijezde prikazuju svu ljepotu noćnog neba i ples raznih nebeskih tijela. Nebo prikazuje dva zmaja koja veličanstveno putuju u nepoznato. Sjeme je priča za malo starije koja govori o krugu života i nadi u mlađe generacije. Lutke su imale tradicionalne japanske kabuki maske. O Crvenkapici i Tri praščića je suvišno pričati (doduše, mogli bismo, čisto da nam tekst bude duži, ali toliko nisko još nismo spali, valjda).
Ono što ovu predstavu čini posebnom jest to što se potpuno oslanja na pokrete, lutke i maske te efekte svjetla i sjene da dočara ugođaj na pozornici dok dijaloga (osim onoga s publikom) uopće nije ni bilo. Ocjena: S (Sawa, dođi nam opet).
Josip Mrđen (18) i Điđi Delalić (17)
